NIJE TO BIO GOVOR MRŽNJE NA STRADUNU, NEGO ISTINA!

4995

Gotovo trideset godina je prošlo od početka napada na Dubrovnik i njegovu okolicu. Mnogi se sjećaju napada srpsko-crnogorskih hordi na hrvatski jug. Mnogi portali pišu o “agresorima”, “napadačima”, kao da se radi o nekom imaginarnom neprijatelju. Smatram kako stvari treba nazvati svojim imenom. Zna se tko je napao Hrvatsku, zašto i kada.

Dakle, JNA potpomognuta četničkim dragovoljcima ubijala je našu djecu, palila naše Konavle, Župu i Dubrovačko primorje, okupirala Mokošicu, gađala Grad.

U našem gradu ubijen je najveći broj maloljetne djece tijekom Domovinskog rata.

Velik broj naših branitelja i civila odveden je u srpsko-crnogorske kazamate, Morinj i Bileću. Neki se nikada nisu vratili. Oni koji jesu, vratili su se slomljene duše, zgaženog dostojanstva i nikada se od te patnje nisu oporavili. Danas, oni ne smiju to glasno kazati. Oni danas ne smiju to izreći na slobodnom Stradunu, ne smiju se osjećati izdanima, jer vladajući koaliraju s neprijateljima hrvatskog naroda.

Nije problem u Srbima, problem je u Stanimiroviću i Pupovcu. Problem je, gospodo, što je Stanimirović bio na Ovčari. Istoj onoj Ovčari koja za Hrvatsku nije bila slučaj sve do trenutka kada je Nikola Kajkić uzeo stvar u svoje ruke. Kada je htio naći izmučena, masakrirana tijela.

Htio, jer je, podsjetimo, Kajkić maknut s tog slučaja zbog “prekomjerne istrage”.

Na Ovčari nisu ginuli samo Hrvati. Na Ovčari su ginuli i Srbi, kojima je Hrvatska bila domovina. Na Ovčari je pogubljen i Jean Michel Nicolier.

Problem je što Pupovac drži Hrvatsku u šaci, što mrzi sve hrvatsko osim hrvatske kune. Ne predstavlja on one Srbe koji su se borili za ovu državu, ne predstavlja ni velik broj osoba srpske nacionalnosti. Predstavlja malu interesnu skupinu koja na našu žalost, vlada Hrvatskom iz sjene.

Na Stradunu je jedan čovjek, logoraš iz onih kazamata s početka moje priče kazao kako je ovo u Hrvatskoj izdaja. Kako se osjeća izdano, nakon svega što je prošao. Kako ti isti Srbi koji su palili i ubijali naš narod danas odlučuju o sudbini hrvatskog čovjeka. Vedran Violić je prijavljen za govor mržnje. Jer je Vedran Violić izrekao istinu. Istinu koja je odjeknula zbog toga što nitko u Dubrovniku prije Vedrana Violića nije smogao hrabrosti ili snage to izreći u javnom prostoru.

Vedrana Violića su prijavili kako bi izgubio posao. Kako ne bi više bio tajnik u OŠ Orašac. Valjda kako istinom ne bi indoktrinirao našu djecu?

Da je u Hrvatskoj stvarnost drugačija, da je ovo pravedna država, tada bi oni koji su činili zločine nad hrvatskim stanovništvom robijali. Ovo nije Hrvatska za koju su naši branitelji ginuli. U ovoj zemlji ubojice i silovatelji i dalje šetaju među žrtvama i smiju im se u lice. U ovoj zemlji ubojice i silovatelji rade u državnim službama.

Nije vam smetao Vedran Violić dok je robijao. Nije vam smetao nijedan hrvatski branitelj kada je bio tamo gdje vi niste. Dio vas je 1991. izgubio državu, pa im i to zamjerate? Dio vas zbog sitnih interesa robuje politici koja surađuje s neprijateljem.

Prijavite i mene za govor mržnje. Istina boli, zar ne?

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *