Piše: Nina Crnogorac-Šabić
Međunarodno udruženje za prevenciju suicida u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom od 2003.godine organizira obilježavanje Svjetskog dana prevencije suicida. Isti se obilježava 10. rujna s ciljem podizanja svijesti javnosti kako bi se prevenirali suicidi i suicidalna ponašanja. Kroz razdoblje od 2024. do 2026. godine obilježavanje se provodi pod zajedničkom temom ”Promjena narativa o suicidu”. Želi se naglasiti važnost izvještavanja i komentiranja suicida na društvenim mrežama. Dosadašnji uvriježeni fokus na tišinu, ignoriranje i negativne predrasude prema osobama koje traže pomoć nastoji se premjestiti na razgovor o tim temama, pružanju podrške i razumijevanja osobama koje imaju mentalnih problema i poteškoća koje prethode pokušaju i/ili suicidu.
O mentalnom zdravlju općenito pa tako i o suicidu danas se govori više nego ikada, no sama učestalost pisanja i spominjanja mentalnih poteškoća ne doprinosi pozitivnoj promjeni stavova i ponašanja koje ljudi imaju o istima. Daleko je važnije obratiti pažnju o načinu na koji se o tome govori. Do pojave društvenih mreža informacije su bile dostupne putem tradicionalnih medija poput televizije, radija i novina, kroz koje su se plasirale promišljene, strukturirane i provjerene informacije. Danas se najveći dio komunikacije odvija putem društvenih mreža, naročito među mladima. Korisnici društvenih mreža nisu više pasivna publika sada je moguće plasirati sadržaj, komentirati i dijeliti sadržaj kakav god želimo.
Tradicionalni mediji najčešće biraju u potpunosti izbjegavati objave o suicidu, posebno kada ga počini javna ili poznata osoba. Razlog tome je mogućnost pojave fenomena koji se naziva Wertherov efekt. Naziv je dobio po glavnom liku romana Patnje mladog Werthera., u kojem glavni lik počini suicid zbog nesretne ljubavi. Nakon objavljivanja tog romana neki čitatelji su oponašali Werthera te je zabilježen veći broj suicida mladih osoba. Do pojave ovog efekta izraženije dolazi nakon medijskih objava koje su senzacionalističke ili uključuju neprimjerene informacije i detalje. Povećanje suicidalnog ponašanja nakon izlaganja neprimjerenim medijskim prikazivanjima suicida objašnjava se ne kao ”zaraza” što se ranije pretpostavljalo, nego kao oblik socijalnog učenja kroz imitacije i identifikacije. Poseban utjecaj ima na psihološki ranjive osobe. Tome značajno doprinosi naglašeno romantiziranje preminule osobe ili kada se suicid prikazuje kao prihvatljivo rješenje i izlaz iz određenih životnih problema. Suprotan fenomen naziva se Papageno efekt. Naziv je temeljen na glavnom liku opere Čarobna frula Papagenu koji prolazi tešku emocionalnu krizu, kroz razgovor s trojicom dječaka odustaje od suicida te uspijeva pronaći nadu. Ovaj efekt ukazuje kako odgovorni medijski prikazi suicida i suicidalnog ponašanja mogu imati pozitivan učinak i djelovati preventivno. Prikazivanje iskustava ljudi koji su prebrodili emocionalnu krizu i razmišljanje o suicidu, osvještavanje važnosti traženja stručne pomoći, mogućih pozitivnih rješenja djeluju kao zaštitni faktori.
Važnost i snagu koju društvene mreže imaju u današnjem stilu života, naročito kod mladih i djece, nije potrebno naglašavati. Društvene mreže kod mlađe populacije su gotovo jedini izvor informacija na kojem temelje vlastite stavove, vrijednosti, očekivanja i ponašanja. Stoga je posebno važno naglasiti i osvijestiti ljudima kako svaki objavljeni sadržaj na društvenim mrežama, u obliku objave, komentara, kao i dijeljenje tuđih objava mogu izazvati ranije spomenute efekte. U komentiranja objava na društvenim mrežama najčešće se uključuju osobe koje nemaju dovoljno znanja i razumijevanja suicidalnih misli i ponašanja. Iz svog neznanja, straha ili društvenih normi i predrasuda moguće je iznijeti mišljenje koja dodatno narušavaju poteškoće s kojima se suicidalna osoba nosi. Često se smatra kako su suicidalne misli znak ”slabosti” ili traženja pažnje te kako osoba može ”samo odlučiti” i izabrati pozitivne misli, a ako to nije u mogućnosti tada je se osuđuje. Nekada je teško vidjeti da druga osoba ima ozbiljnu emocionalnu krizu na koju ne znamo odgovoriti ili samo želimo da osobi što prije bude bolje te se daju neprimjereni savjeti. Osuđivanjem i ne pridavanjem dovoljnog značaja težini suicidalnih misli dodatno se potiče osjećaj srama i neshvaćenosti osobama koje prolaze krizu. Korisnije je reagirati empatijom, podrškom i poticanjem na traženje stručne pomoći.
Iako je medijski i javno objavljeni sadržaj samo jedan od čimbenika uz psihološke, biološke i socijalne čimbenike, a ne jedini uzrok suicidalnog ponašanja važno je naglasiti značajan učinak istog. Šutnju i izbjegavanje objava o suicidu i suicidalnim ponašanjima svakako treba izbjegavati. Pri oblikovanju medijskih izjava o počinjenim suicidima, oblikovanju sadržaja koji se odnosi na suicide, suicidalna ponašanja i razmišljanja, komentiranju istih, širenju izjava na društvenim mrežama izrazito je važno biti svjestan mogućih posljedica koje iz toga mogu proizaći.
Kod objavljivanja sadržaja o suicidu preporuča se izbjegavati romantiziranje i senzacionalno prikazivanje suicida. Također nije dobro niti pisati o jednostavnim objašnjenjima uzroka suicidalnog ponašanja poput prekida ljubavne veze , gubitka zaposlenja i sličnim sadržajima. Ne iznošenjem osobnih informacija poput detalja suicida, oproštajnih pisama i podataka o članovima obitelji uvažava se privatnost osobe kao i njene obitelji što je osnovno pravo svakog čovjeka. Prilikom komentiranja ili iznošenja vlastitih stavova na društvenim mrežama važno je voditi računa kako sve napisano može čitati i osoba koja se u sebi bori sa suicidalnim mislima. Stoga imajmo na umu važnost izbjegavanja kritiziranja i osuđivanja takvih osoba i njihovih bližnjih. Usmjerimo se na pružanje podrške i razumijevanja te poticanja na traženje stručne podrške i pomoći.
Traženje pomoći nije znak slabosti već snage i želje da se sebi i svojim bližnjima pomogne u nošenju sa životnim poteškoćama. Stoga ukoliko primijetite kod sebe ili svojih bližnjih prisutnost psiholoških poteškoća ili suicidalnih misli potražite stručnu pomoć.
