4.kolovoza 1995. (4.kolovoz 1995.-7.kolovoz 1995.) u 4 sata ujutro počela je vojno-redarstvena operacija Oluja. Hrvatska vojska i policija napale su okupirana hrvatska područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina. Operacija Oluja je uz operaciju Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U Oluji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske i to u samo nekoliko dana.
Srbi su već tijekom 94 pokrenuli aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine, područja pod kontrolom Armije BiH, koji je u velikoj mjeri sprječavao kontakt između područja nad kontrolom Srba u Hrvatskoj. Da se takav cilj ostvario, nastalo bi nešto što bi svakako nadmašivalo srebrenički pokolj, a i zaokružio bi se vojno održivi prostor planirane Ujedinjene Republike Srpske, sa sjedištem u Banja Luci.
Oluja je za jedan dan preduhitrila operaciju hrvatskih i bosanskih Srba, pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Operacija je uključivala i srpske snage iz istočne BiH, popunjavane dragovoljcima iz Srbije, koje su namjeravale izvesti opsežan napad protiv HV i HVO u pravcu Kupresa i Livna, te u pravcu doline Neretve i Metkovića, kao i protiv postrojbi Armije BiH, na području zapadne Bosne.
Predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine Milan Martić, 4.kolovoza 1995.donio je odluku kojom se zapovijeda evakuacija cjelokupnog neborbenog stanovništva iz Krajine. Vojne snage Krajine su do kraja Oluje također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskom kontrolom, a 5000 vojnika iz sastava opkoljenog 21.kordunskog korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položio je oružje pred HV.
Nakon Oluje, snage HV u suradnji s HVO i Armijom BiH nastavljaju napadne akcije protiv bosanskih Srba u BiH i dolaze do Banja Luke, kad prijeti potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine, te je uz međunarodno posredovanje sklopljeno trajnije primirje.
Zanimljivo je kako je predsjednik Hrvatske, dr Franjo Tuđman uputio poruku svim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u kojoj je pripadnike srpske paravojske pozvao da predaju oružje, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema hrvatskim zakonima. Svi oni koji nisu sudjelovali s oružjem u pobuni protiv Hrvatske, pozvani su da ostanu kod svojih kuća bez bojazni za živote i imovinu i dočekaju hrvatsku vlast.
Bila je to i u taktičkom i u strateškom smislu najveća vojna pobjeda u povijesti Hrvatske.