Vlaštica je 915 metara visoka i dominantna kota u dubrovačkom zaleđu, pripada Općini Ravno, s koje su u Domovinskom ratu tijekom 1992. godine pripadnici postrojbi vojske Republike Srpske vršili navođenje topničke vatre na civilne ciljeve u Dubrovniku i okolici.

Foto: Braco Elezović/Wikipedia

Operacija Vlaštica je bila jedna od najvažnijih operacija Domovinskog rata na Južnom bojištu, a cilj joj je bio zauzimanje 915 metara visoke kote i odbijanje neprijatelja što dalje od Dubrovnika, a u svrhu sprječavanja daljnjeg granatiranja civilnih ciljeva. Gubitkom Vlaštice neprijatelj je gubio izvidničku kotu za posredno granatiranje. Operacija je pomno planirana duže vrijeme. Izvidnici Četvrte i 163. brigade tri mjeseca su izviđali teren i tražili najprohodnije pravce djelovanja. Izlazak na vrh Vlaštice je bio iznimno težak zbog kamenjara i teško prohodnog terena, no izvidnici su dobro obavili svoj posao pa je akcija mogla krenuti.

Plan akcije je bio da se 3. bojna 4. gardijske brigade penje zapadnom padinom Vlaštice na njen sami vrh, jedna satnija 2. pješačke bojne 163. brigade HV južnom padinom na Ilijin vrh, a jedna satnija 1. pješačke bojne 163. brigade jugoistočnom padinom do male, ali značajne kote Buvavac. Podršku pješaštvu na svim pravcima djelovanja je pružalo topništvo Hrvatske vojske.

Akcija je krenula u 05:00 sati 22. listopada 1992. godine žestokom topničkom paljbom po neprijateljskim topničkim položajima. Tri postrojbe koje su sudjelovale u operaciji Vlaštica su krenule sa svojih polaznih položaja istovremeno. Unatoč izrazito teškom i gotovo neprohodnom terenu te velikom usponu, jakim, dobro naoružnim neprijateljskim snagama na samim vrhovima i njihovim neprestanim topničkim djelovanjem po postrojbama Hrvatske vojske, do kasnih popodnevnih sati 26. listopada postrojbe Hrvatske vojske su potpuno ovladale Vlašticom, Ilijinim vrhom i Buvavcem.

Daljnji tijek operacije Vlaštica je bio izbijanje na potez Srnjak – Orah – Bobovište – kota Gradina, što je Hrvatska vojska uspješno obavila. (Izvor: Wikipedia)

Ante Fragić je tada zapovijedao 2. bojnom 163. brigade HV. Kaže kako je akcija trebala biti izvedena 21. listopada, ali je zbog guste magle pomaknuta za jedan dan.

-Naš je zadatak bio da uz Četvrtu zauzmemo Vlašticu. Tom prilikom poginula su dva pripadnika naše postrojbe, Blagoje Kostić, inžinjerac i Perica Gakić iz 3. satnije 2.bojne, a sedam pripadnika je bilo uglavnom lakše ozlijeđeno. U prvom napadu je zauzet Ilijin vrh. Tamo su pronašeni posmrtni ostatci pripadnika 2. gardijske brigade koji su tu nastradali u 7. mjesecu u pokušaju zauzimanja Vlaštice, priča uvodno Fragić te nastavlja:

-U prvom naletu postrojba 1. bojne 163. nije uspjela napraviti pomak prema Drienu i Orlovićima odakle je neprijatelj žestoko djelovao teškim strojnicama te cestom izvršiti pokret prema koti Miolja glava što je dovelo do toga da su se postrojbe 2. bojne našle u teškoj situaciji na kotama oko Ilijinog vrha trpeći i bočnu vatru. Nažalost, u jednom navratu su trpjele i minobacačku vatru od strane Četvrte. Unatoč tome naše se snage nisu izvlačile s položaja i u nastavku daljnjih djelovanja prve izvršile pokret prema vrhu Vlaštice. Zbog težih gubitaka u Četvrtoj brigadi prema zapadnoj strani vrha prodor je bio nešto usporen. U isto vrijeme snage HV iz Konavala nisu uspjele ovladati cestom Glavska-Miolja glava što bi omogućilo pokret 1. pješačke bojne iz pravca Ivanice i stavljanje visova Drijen i Orlovića u poluokruženje. Na traženje generala Mirka Šundova po zapovjedništvu Južnog bojišta iz sastava 2. bojne izdvojena je borbena skupina od 40 vojnika koja je izvršila zauzimanje te prometnice. To je omogućio pokret tenkovskih snaga 1. bojnoj i doveo do poluokruženja snaga Vojske Republike srpske na Vlaštici, Drijenu i Orlovićima te panično napuštanje istih.

Tadašnji zapovjednik bojne dalje kaže kako su aktivnosti 163. brigade izvršile prodor prema Trebinju i zaustavljene na zadatoj crti.

-Prodor je mogao ići daleko dalje. Na neprijateljske vojnike u bijegu nije se nepotrebno djelovalo i spriječene su eventualne i nepotrebne žrtve. Zarobljeno je dosta oružja i opreme, a 4 pripadnika 3. satnije 2. bojne su se prvi popeli na napuštenu Vlašticu. Zapovjednik brigade je od mene tražio da ih povučem, iz meni do dan danas nepoznatih razloga…

Fragića žalosti činjenica da se u monografijama 1. brigade nigdje ne spominje uloga 163. dubrovačke brigade.

-Za one koji ne znaju, akcija Vlaštica i akcija Konavle su dijelovi iste zadaće, čiji je cilj bio odbacivanje neprijatelja prema Trebinju te onemogućavanje granatiranja stanovnika Dubrovnika, Župe i oslobađanje Konavala. To je dio nerazumljivih pokušaja da se umanji uloga i značaj te doprinos 163. brigade u Domovinskom ratu. Napomenuo bih kako je u ovoj akciji sudjelovao i pok Goran Fertić, dočasnik iz voda potpore 2. bojne kao član posade PZO strojnice 14.5 mm. Već tada je bio bolestan, ali dolazio je na položaj iz bolnice! Sudionica akcije bila je i pok Milada Marković, koja je ravnopravno, s oružjem bila dio borbenih postrojbi 2. bojne…To dovoljno govori kakav je i koliki bio zanos i moral u našim postrojbama tih dana.