Otvoreno pismo dragovoljca Domovinskog rata i posljednjeg zapovjednika 163. brigade HV Ante Fragića, prenosimo u cijelosti:

Promatrajući trenutnu društveno-političko-gospodarsku realnost u kojoj se nalazi ovaj naš planet i prelijepa mala država, ne mogu se ne osvrnuti i ne reći svoje promišljanje o često puta u zadnje vrijeme izgovorenoj temi-nacionalnoj sigurnosti RH, a koja se često izgovara od strane naših političara s lijevog, desnog i svakog drugog političkog smjera.

Povijest ljudskog roda i društava te nastalih država, kraljevina, federacija i konfederacija, za svaku od njih bila je mučna, teška, krvava i tragična, obilježena mnogim krvoprolićima, bojnim pohodima i stradanjima. Uvijek je bilo nadmoćnih i agresivnih koji su ugnjetavali slabije, a koji su se morali krvavo izboriti za svoj opstanak. Tako je bilo i s našom državom, stvaranom na predivnom dijelu ovog planeta, kako kažu- Bogom darovanom.

Nakon burnih i teških stoljeća, okupacija, podređenosti jačima, ali i izdaja u vlastitim redovima, doživjele su ove naše generacije stvaranje samostalne i suverene države RH, uz teško podnešene žrtve, poglavito jednog dijela hrvatskih stanovnika koje smo nazvali hrvatski dragovoljci i branitelji.

Oni su izvršili političku volju velike većine stanovnika RH te su u ratu za neovisnost i oslobođenje svoju zadaću i izvršili, predajući je političarima u vjeri da će se oni brinuti o nacionalnoj sigurnosti ubuduće.

Kako je to završilo, vidimo i osjećamo svakodnevno, barem jedna većina hrvatskih stanovnika.

Nove asocijacije u koje smo dijelom svjesno, a dijelom nesvjesno uvučeni, a i dalje se uvlačimo rezultirale su time da imamo sljedeće: pad broja stanovnika, potpuno napuštene dijelove zemlje, nepriuštivo stambeno zbrinjavanje, odljev vrhunsko obrazovanih kadrova, korupciju u gotovo svakoj lokalnoj i državnoj vlasti, ovisno pravosuđe, DORH, ministarstva, privatizacijom razoren gospodarski potencijal, a za račun malog broja politikama odanih pojedinaca, monetarnu ovisnost i nikad veće cijene životnih troškova, nekontrolirani i neprovjereni priljev stranog kapitala i investicija koje ugrožavaju naš način života, mijenjajući prostore nakon što su djedovine prodane za kupnju boljeg auta i uljepšavanja tijela, a ne uma, uz pokoji apartman da se ne bi djeca učila radu- a sve bez mjere.

Kažu nam ti naši politički vođe da smo dobili dosta bespovratnog novca za gradnju mostova i infrastrukture i da je to zato što nas vole i obožavaju ti naši partneri u asocijacijama, a isti oni u svojim državama imaju kaos, promijenjenu strukturu stanovništva i sve lošiji standard.

Dobili smo promicanje nekih društvenih vrijednosti nama stranih koje nam se podmeću pod normalno. Dobili smo miješanje Crkve u politiku, a domoljublje je pretvoreno u biznis koji se može unovčiti. Dobili smo narušavanje rada sastavnica domovinske sigurnosti i kadroviranjem nestručnog kadra i zakonskim aktima ograničavanje ovlasti mnogih službi, kao da je cilj da ne rade ili da ne vide i ne čuju.

Dobili smo za neprijatelje velike i moćne države čija je povijest starija od naše, a za prijatelje neke nove državne tvorevine nastale uglavnom uz pomoć kapitala, stare par stotina godina i manje.

Sve je to nacionalna sigurnost.

A ona je narušena-radi pojedinaca i skupina, a radi kapitala i moći. Kao i svugdje u svijetu.

Ne trebamo se mi bojati nikakvih raketa na starim avionima. Mi se moramo bojati “oreshnika”, “tomahawa” i “shasheda” da nam se ne sudare poviše glava u naftnim igrama bez granica i naših političkih vođa s podanicima, a dio kojih se, kad je nacionalna sigurnost u pitanju, devedesetih za nju brinuo iz briselskih i drugih hodnika ministarstava vanjskih i još nekih poslova.

No, ima nade. Ima nas još domovini vjernih, neprodanih duša.

A dok se ne pronađe grob kralja Tomislava, ja ću obilaziti sarkofag Rimljanina u Cavtatu, veći od dubrovačkog, jer je i on znao gdje je bilo lijepo živjeti-puno prije nas i puno iza onih koji počivaju oko i ispod njega, prije njega.

Nije lako saznati što je bilo jer povijest pišu pobjednici, često kako im odgovara, da opravdaju ono što nije bilo dobro. Isto tako pišu je i gubitnici, često da opravdaju svoje poraze.

Zato, čuvajmo se gusaka i gusana u magli…i snova zauvijek usnulog Rimljanina.