Civilni upravitelj narodne vlasti, odlikovan ordenom Narodnog heroja Ante Jurjević Baja izvijestio je o događaju koji se dogodio u noći s 24. na 25. listopada 1944. na Daksi kada su partizani mučki ubili 53 naša sugrađanina.
U izvještaju stoji i kako nije bilo nikakvog suda među ubijenim “narodnim neprijateljima” među kojima je bilo i osam fratara. U izvještaju nema interpunkcije, jer je Baja bio polupismen.
Narod u mjestu i okolini nije upoznat ni s najosnovnijim stvarima a naročito što se tiče naše borbe i našeg pokreta sve promatraju kroz svoje interese privijaju se svakome ulizivanje to je glavna vrlina veliki su prijatelji angleza i svi ih očekuju nama Hrvatima donekle pristupaju sa simpatijama dok Srbe ni da čuju i smatraju ih neprijateljima a naročito Hercegovce antagonizam je vrlo jak i Hercegovce dosta posprdno gledaju a to je još od Jugoslavije, obzirom što su ovi tu radili kao radnici i uvijek bili niži sloj. Dolazak XXIX divizije nije ih mnogo oduševio voljeli bi oni da je došla koja dalmatinska brigada iako je druga Dalmatinska u stvari ušla u grad…..mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugog nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se kriju trebat će učinit sve da ih se uhvati
Pretežni dio pobijenih ubijen je hicima iz oružja kalibra 9 mm (pištoljski kalibar) u potiljak, svi su bili bosi i bez odjeće.
Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine, međutim je kao pojedinačno najveće stratište i grobište Daksa postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja.
Nakon zločina po cijelom Dubrovniku su zalijepljeni letci na kojim je pisalo: “U ime naroda Jugoslavije”. Osim posmrtnih ostataka, nađene su i osobne stvari žrtava, kao što su krunice, križevi, vere.
Tek 19. lipnja 2010. godine, žrtve sa otočića Dakse su dostojno pokopane.
Nepotpuni popis žrtava pokolja na Daksi:
- Tomislav Baća
- Petar Barbir, tipograf
- Slavko Barbir, student
- Boris Berković, novinar (Zagreb, 1920. – Daksa, 1944.)
- fr. Marijan Blažić, prof. (Sv. Matej, Kastav, 25. ožujka 1897. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- Ante Brešković, trgovac (Nerežišća na Braču, 1. siječnja 1912. – Daksa 25. listopada 1944.)
- Baldo Crnjak, obrtnik (Trnova 1901. – Daksa 1944.)
- don Mato Dobud (Luka Šipanska, 19. rujna 1882. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- Milan Goszl, trgovac (Ruma, 1884. – Daksa, 1944.)
- don Mato Kalafatović-Milić (Janjina, 23. srpnja 1911. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- dr.Niko Koprivica gradonačelnik Dubrovnika, odvjetnik i prvak Hrvatske seljačke stranke [7]
- don Đuro Krečak (Dubrovnik, 23. travnja 1883. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- Ivo Knežević, zemljoradnik (Dubrovnik 1910. – Daksa, 1944.)
- Ivan Kubeš (Kubesch), službenik (Korčula, 1913. – Faksa, 1944.)
- Jure (Đuro) Matić, listonoša (Točionik, 1895. – Daksa, 1944.)
- Željko Milić, kapetan duge plovidbe
- Makso Milošević, prof., ravnatelj Dubrovačke gimnazije,(Dobrota u Boki kotorskoj 1887. – Daksa 1944.)
- Antun Mostarčić, prof. (Imotski, 1903. – Daksa, 1944.)
- Ivan Nikić, službenik (Dubrovnik, 1923. – Daksa, 1944.)
- Niko Nunić, dipl. pravnik, tajnik općine Dubrovnik (Dubrovnik, 1903. – Daksa, 1944.)
- Nikola Obradović, zemljoradnik (Dunave, 1903. – Daksa, 1944.)
- Ivo Peko, ravnatelj Krugovalne postaje Dubrovnik i novinar( Dubrovnik 1903.-Daksa 1944.)
- o.Petar Perica (Kotišina povrh Makarske, 27. lipnja 1881. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- dr. Baldo Poković, odvjetnik (Dubrovnik, 1897- Daksa, 1944)
- Mato Račević, školski podvornik (Vitaljina, 1905 – Daksa, 1944)
- Vido Regjo (Grbavac, 1906. – Daksa 1944.)
- don Josip Schmidt (Vukovar, 1. ožujka 1914. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- Nedjeljko Dinko Šarić, porezni službenik (Trstenik, 1905. – Daksa, 1944.)
- Ante Tasovac, redarstveni izvidnik (Vela Luka, 1907. – Daksa, 1944.)
- fr. Toma Tomašić, prof. (Baška Draga, 17. kolovoza 1881. – Daksa, 25. listopada 1944.)
- Martin Tomić (Dračevo, 1907. – Daksa, 1944.)
- Josip Tuta, student (Dubrovnik, 1924. – Daksa, 1944.)
- Frano Vojvodić, predsjednik mješovitoga Hrvatskoga zbora Gundulić u Dubrovniku, donačelnik Dubrovnika (Brgat, 1897. – Daksa, 1944.)
- Marijan Vokić, vozač (Sovići, Drinovci, 1915. – Daksa, 1944.)
- Frano Žiška, umirovljeni časnik (1897. – 1944.)
- dr. Ivo Karlović,gradonačelnik Dubrovnika (1893. – 1944.)




















