Meni se para kako Hrvatska nije neovisna država. Kako može biti neovisna kada se u Srbu slavi ubojstvo dvogodišnjeg djeteta i okretanje svećenika na ražnju? Kako može biti neovisna kada se s mjesta istražitelja za slučaj poginulih hrvatskih branitelja i civila makne Nikola Kajkić zbog ” prekomjerne istrage”. Kako je neovisna kada ne cijenimo žrtvu onih koji su zaslužni za tu neovisnost?
Najneovisnija je bila onda kada je bila u rukama naših branitelja, oni koji su je s puškom na ramenu stvarali i stvorili. Sve nakon toga nema veze ni s domoljubljem, ni sa neovisnošću. U neovisnoj državi ne bi jedan Pupovac, koji ne predstavlja ni srpsku nacionalnu manjinu već nekolicinu sličnih sebi, uopće imao fotelju u Hrvatskoj, a kamoli sjedao u Hrvatskom Saboru. U neovisnoj državi ne bi se prodavali naši resursi, šume i voda. Iz neovisne države nitko ne bi odlazio.
Je li neovisna ona država koja uništava vlastitu proizvodnju zbog računa Europske unije, je li neovisna država ona kojoj vladaju strane banke i kapital? Po čemu je ona neovisna, recite mi, što danas čestitamo?? Čestitamo raskid državnopravnih sveza sa SFRJ: a i danas nam vladaju državom oni i njihova djeca.
Ova je država satkana na kostima svojih branitelja, civila i djece. Ovisna je o višim politikama, Americi, Europi i mnogo toga za što nisu pali naši prijatelji. Zato se iz nje odlaze kompletne mlade obitelji, jer budućnost u takvoj ovisnoj zemlji jednostavno ne vide. Nismo neovisni ni kao pojedinci, nemamo neovisne medije, osim rijetkih izuzetaka.
Domovina je ona za koju se gine, a država je ono što su od nje uradili od devedesetih na ovamo.
Bit će neovisna kada pokopamo sve svoje žrtve, kada zbrinemo svakog branitelja, invalida, dijete. Kada budemo imali svoju proizvodnju, kada naša egzistencija neće ovisiti o bilo kome drugome. Kada ne budemo marionete nekih vanjskih sila i ne budemo “skidali gaće” nekim tamo europama.
Hoće li se to ikada dogoditi, za mog života, ne znam. Nadam se kako će neovisnost barem doživjeti moja djeca ili djeca moje djece.
