Preminuo Srbin koji se borio za Hrvate: Tužna Zoranova sudbina, otac u srpskoj, a brat u bošnjačkoj vojsci

1702

U 55. godini preminuo je Mostarac Zoran Laketa, jedan od osnivača “Naše stranke”, poznatiji po tužnoj životnoj priči u kojoj su njegovi najbliži zauzeli suprotne strane u ratu

Tragedija ratnih 90-ih dobro se oslikava u činjenici da je Zoran kao Srbin proveo rat na hrvatskoj strani u HVO-u, njegov brat u redovima armije BiH, a otac Ratko u vojsci Republike Srpske. Sudbina obitelji Laketa izrazito je teška, jedni su od onih koji su svoje voljene gledali preko nišana.

Da smo iz jedne kuće, najobičnije radničke familije bili u tri vojske, i hoćete da pričamo o domoljublju, rodoljublju ili patriotizmu? Pa jesu li to bili naši ideali? Nisu”, rekao je prije pet godina u razgovoru za Anadolu.

Kada je počeo rat, imao je 25 godina, a njegov 26-godišnji brat Goran poginuo je u ožujku 1993. godine.

Objašnjavajući za RTS zašto se borio na strani Hrvata, Laketa je kazao kako nije mogao vjerovati da počinje rat te da ga je pogodilo to što se Mostar preko noći podijelio na pola.

Svojedobno je opisao koliko je mučna bila situacija u kojoj se našao.

“U to doba, u cvijetu mladosti, sa svojih 25 godina postajem neki vojnik, trebam nekoga mrziti, pucati na nekoga, ubijati u ‘bratoubilačkom ratu’, a eto i činjenice da sam bio na jednoj, moj brat na drugoj, a otac na trećoj strani. Sve ovo dogodilo se mojoj familiji, mojim prijateljima, mojim susjedima, braći i sestrama. Imao sam samo jednog brata, jednog oca, jednu majku, svi oni su danas nažalost mrtvi, a ja sam evo još malo živ”, govorio je Zoran tad.

Njegov brat, otišao je s muslimanima u Armiju BiH zbog najboljeg prijatelja Adisa, a otac je mobiliziran u Vojsku Republike Srpske.

Da je Gogo poginuo, javio je radio. Niti znam gdje, niti s kim, ni kad, ni zašto, a između ostalog možda sam i ja pucao. Faktički, mi smo bili na dvije strane, možda sam i ja pucao, možda sam brata ubio”, rekao je Zoran.

Kako kaže, tada je postao svjestan da neće moći bratu ni na pogreb otići, niti majku utješiti.

Otac i majka preživjeli su rat, a prvi Zoranov susret s ocem Ratkom omogućio je Crveni križ.

“Pitao sam: ‘Gdje si, Ratko, što ima?’ Zagrlio me je. Šta će mi reći? Da neće možda ‘da nisi bio u ustašama’, ‘gdje ti je brat balija’ ili ‘Ja sam bio u četnicima’? Zagrlio me je, ćaća mi je, otac mi je”, objašnjavao je tad Laketa.

Kako bilo, Laketa je za sve imao samo jednu poruku: “Da Bog da se nikada i nikome ne ponovilo!”.




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *