Prvijenac Antuna Koncula 28. je monografija niza Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika i okolice u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Uzorna povijesno-demografska studija kojoj je u fokusu stanovništvo župe Gradac od 18. do početka 20. stoljeća najprije je oblikovana kao doktorski rad obranjen na Sveučilištu u Zagrebu u okviru doktorskog studija Povijesti stanovništva pod mentorstvom nedavno preminulog akademika Nenada Vekarića.
Povijesna župa Gradac u Hercegovini nalazila se na tromeđi Osmanskog Carstva, Mletačke i Dubrovačke Republike. Prostirala se od mora, koje je doticala na području Neuma, do Mramora na sjeveru, kako je to slikovito primijetio jedan gradački župnik. Za stanovnike gradačke župe Dubrovnik je predstavljao glavni privlačni čimbenik zbog višeg stupnja gospodarskog razvoja, a dulje vremena i kao sigurno utočište od progona zbog vjerske netolerancije. Župa Gradac je imala izrazita iseljenička obilježja. Stanovništvo se kontinuirano doseljavalo na dubrovačko područje. Nemali broj današnjih stanovnika Dubrovnika ima gradačke korijene. Stoga su rezultati analize kretanja stanovništva ove hercegovačke župe izuzetno važni ne samo kao dobrodošla povijesno-demografska mikro studija jednog znanstveno zanemarenog prostora nego i za bolje razumijevanje posebnosti razvoja stanovništva na susjednom dubrovačkom području.
U knjizi autor slijedi prokušani model za povijesno-demografska istraživanja koji je razvio akademik Vekarić. Isti model podjednako je uspješno primijenjen i u zapaženoj monografiji Marinka Marića, Stanovništvo Popova u Hercegovini: Ravno koja je u istom nizu objavljena 2015. godine. Bogato ilustrirana knjiga Antuna Koncula podijeljena je na osam poglavlja. Opremljena je s više od stotinu tablica i četrdesetak grafikona, kazalima imena i mjesta, iscrpnim popisom vrela i literature i sažetkom na engleskom jeziku. U uvodnom poglavlju autor se osvrnuo na postojeća saznanja, postavio metodološki okvir i opisao političke, gospodarske i vjerske prilike na području župe Gradac u razdoblju od 1709. do 1918. godine. Drugo poglavlje posvećeno je vrlo zahtjevnom izračunu broja stanovnika župe Gradac na temelju matičnih knjiga i drugih izvora crkvene provenijencije kao što su izvještaji biskupa, vizitatora i župnika, osmanskih popisa-deftera i službenih autro-ugarskih popisa. Slijedi prikaz kretanja stanovništva svakog pojedinog naselja župe Gradac. Autor je zatim analizirao natalitet, mortalitet i nupcijalitet, te dobnu, spolnu i vjersku strukturu gradačkog stanovništva. Posebna poglavlja posvećena su migracijama i analizi imenskog i prezimenskog fonda.
Studija Antuna Koncula ocrtava stanovništvo župe Gradac kao zajednicu zatvorenog tipa vrlo sličnu susjednoj hercegovačkoj župi Popovo. Isti politički i gospodarski razlozi utjecali su na kašnjenje demografske tranzicije na prostoru Graca u odnosu na ruralne sredine u neposrednoj blizini, ali na dubrovačkom području.
Vizualno lijepa monografija pisana je vrlo jasnim i pitkim stilom koji bez napora mogu pratiti i osobe kojima povijest ni povijesna demografija nisu struka. Mnoštvo fotografija, od kojih su neke i rariteti, dodatno olakšavaju praćenje teksta. Knjiga će nesumnjivo imati brojnu i raznoliku čitalačku publiku.
Rina Kralj-Brassard