Prof. Martina Jerinić Njirić: Kako pomoći djetetu u procesu razvoda braka?

928

Piše: Martina Jerinić Njirić

Razvod je vrlo stresan događaj za sve članove obitelji posebno za djecu. Djetetu je traumatično svjedočiti raspadu braka njegovih roditelja bez obzira u kojoj se dobi dijete nalazi . Djeca nemaju dovoljno razvijenu emocionalnu i kognitivnu zrelost da shvate što se događa s njihovim roditeljima. Često ne mogu izreći osjećaje poput straha od napuštanja, zabrinutosti za roditelje, tuge, ljutnje, potištenosti, osamljenosti, odbačenosti, a svoja stanja iskazuju nemirom, frustracijom, agresijom, destrukcijom, nesanicom te raznim tjelesnim tegobama. Roditelji svojim ponašanjem mogu značajno smanjiti bol svoje djece tako da njihovu dobrobit postave kao glavni prioritet.

1. Informirajte djecu o razvodu

Prilikom razvoda roditeljima je najteže kako to priopćiti djeci. Često posežu za prikrivanjem istine i odugovlačenjima kako bi poštedjeli djecu i umanjili im šok i bol novonastale obiteljske situacije. Na djeci razumljiv načini treba jasno reći da se roditelji razvode i ne možemo ih poštedjeti istine. Važno je da im se istina iznese u obiteljskom okruženju, u prisutnosti oba roditelja. Bit će potrebno više od jednog razgovora jer nakon početnog šoka dijete će htjeti znati što će se sad dogoditi s njim, hoće li se seliti, koliko će se viđati s roditeljima i s kim će živjeti. Za taj su razgovor potrebni i vrijeme i strpljenje.

2. Ne svađajte se pred djecom

Mnogi razvodi su konfliktni, puni optuživanja, kritiziranja i iznošenja „prljavog rublja“ o drugom roditelju i to jako često pred djecom. Nijedno dijete ne želi slušati loše o drugom roditelju. Redovito gledanje i slušanje odraslih kako se svađaju može imati utjecaja na djetetovu sposobnost formiranja zdravih odnosa u budućnosti. Komunikacijske vještine djeca usvajaju iz svoga okruženja i odgoja, zbog čega je vjerojatno da će djeca u obiteljima s puno sukoba, takvo ponašanje ponoviti i u vlastitim odnosima.

Izražena agresivnost, impulzivnost, anksioznost, samooptuživanje, potreba za kontrolom situacije, nisko samopouzdanje, slabije socijalne vještine, regresivno ponašanje, poteškoće u ponašanju i emocionalne teškoće – emocionalna nesigurnost samo su neki od negativnih učinaka roditeljskog sukoba kako prije, tako i tijekom razvoda.

3. Dijete treba imati kontakt s oba roditelja i ne smije birati strane

Djetetu treba omogućit nesmetani kontakt s roditeljem s kojim dijete ne živi. Obično su to očevi, jer je češća praksa da djeca ostaju živjeti s majkom, a s ocem imaju pravo na susrete i viđanja. Kroz sigurnu, toplu, osjećajnu vezu i odnos pun podrške, otac pozitivno utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Iz tog je razloga iznimno važno očuvati taj odnos i djetetu omogućiti život uz oca ili naravno majku, ukoliko dijete živi s ocem.

Djeca ne smiju biti saveznici jednog roditelja. Dijete treba vrijeme za svoj emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj. Koriste li roditelji dijete u razvodu kao svoje rame za plakanje, ono će potrošiti i vrijeme i snagu na roditelja umjesto da se usredotoči na sebe. Bez obzira na to koliko je dijete zrelo, ono ne bi smjelo biti opterećeno roditeljskim sukobom i ljutnjom. Dijete mora imati prostora da stvori vlastitu sliku o cijeloj situaciji iz svoje perspektive, a ne roditeljske.

4. Djeca trebaju svjedočiti civiliziranom odnosu između roditelja

Djeca koja prolaze roditeljski razvod imaju priliku naučiti kako osobe koje se ne slažu ili ne vole i dalje mogu surađivati i civilizirano se ponašati. Nijedno dijete ne želi da mu se roditelji razvedu. Ali ono što u takvim situacijama žele je vidjeti i osjetiti da se roditelji i dalje mogu slagati i poštovati. Dijete tada nije prisiljeno birati strane, ne mora paziti kako priča o drugom roditelju. U situacijama kad bivši partneri nemaju dobru ili nikakvu komunikaciju postoji dovoljan prostor za razvoj manipulativnog ponašanja kod djece koje negativno utječe na razvoj njihovog mentalnog zdravlja.

5. Interes djeteta treba biti na prvom mjestu

Većina ljudi razvod smatra vlastitim neuspjehom, porazom i nečim što im je uništilo život. Za to su skloni kriviti svog partnera. Treba proći vremena dok se emocije ne slegnu, dok nestane povrijeđenost. U takvoj situaciji može biti teško prihvatiti da dijete treba i voli osobu koja vas je toliko razočarala i toliko vam boli nanijela. Ali ta osoba djetetov je roditelj i bit će mu roditelj dok god živi i to ništa ne može promijeniti.

Djeci je lakše tijekom i nakon razvoda kad postoji topao odnos između njih i roditelja, kao i skladan odnos između samih roditelja. Dok se roditelji mogu razlikovati u mišljenjima, djeca moraju vidjeti i razumjeti da se svi možemo odnositi jedni prema drugima s poštovanjem kakva god bila životna situacija. Ovu će lekciju tolerancije i prihvaćanja djeca nositi sa sobom dok se budu nalazila u sukobima s vršnjacima i drugim odraslim osobama tijekom svog života.

Kod djece čija su oba roditelja i dalje angažirana i prisutna u njihovim životima i koji ne vode osobne ratove preko svoje djece, faza prilagodbe bit će kraća, a dijete će se bez obzira na šok i nevjericu brže uskladiti s novonastalom situacijom.

Potrebno je naglasiti da bi, prije donošenja same odluke o razvodu braka, bilo dobro potražiti stručnu pomoć kroz bračno savjetovanje s ciljem poboljšanja komunikacije i odnosa u bračnoj zajednici. Ukoliko je ipak razvod braka definitivna odluka postoji puno nepoznanica kako provesti najpravedniji i najbezbolniji razvod za dobrobit svih, a posebno djece.

Bračno savjetovanje ili psihološku pomoć kroz proces razvoda braka možete dobiti u Odjelu za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Nazovite nas na 341-082 ili kontaktirajte na mail: mentalno.zdravlje@zzjzdnz.hr

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *