Blagdan Ruke sv. Vlaha proslavljen je u nedjelju 5. srpnja podnevnim euharistijskim slavljem u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku. Misu je predslavio rektor crkve i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan.

Relikvija Parčeve lijeve ruke prije mise je u svečanoj procesiji u pratnji članova Bratovštine festanjula sv. Vlaha i Dubrovačkih trombunjera, donesena iz Moćnika dubrovačke katedrale te je tijekom mise bila izložena u Parčevoj crkvi. Nakon mise u svečanom ophodu je ispraćena iz crkve i vraćena do katedrale gdje je predvoditelj slavlja sudionicima podijelio blagoslov relikvijom.

Rektor crkve je u propovijedi govorio o Isusovoj nedjeljnoj evanđeoskoj poruci „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ te o značenju i proslavi blagdana Ruke sv. Vlaha. Također se osvrnuo na ovotjedne događaje u Katoličkoj Crkva vezane uz Svećeničko bratstvo sv. Pija X. te iznio zanimljivo svjedočanstvo jedne Amerikanke o čudesnom ozdravljenju u Dubrovniku po zagovoru sv. Vlaha.

„Ovih dana smo pratili, slušali, čitali, o ovom nemilom događaju koji se zbio sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. koje je bez naloga i dopuštenja zaredilo četiri nova biskupa za ovo bratstvo, bez naloga i dopuštenja, naprotiv s protivljenjem pape Lava XIV. Moram priznati da sam tužan zbog cjelokupne situacije, a još tužniji čitajući komentare nekih, po imenu i prezimenu Hrvata, a vjerojatno i katolika, s koliko mržnje pišu o Kristovoj Crkvi. Papa Lav je jasno poručio Bratstvu: Ne činite to, nemojte derati Kristovu haljinu“, kazao je propovjednik. Ljubav koju katolici trebaju imati prema dvije tisuće godine staroj Kristovoj Crkvi slikovito je usporedio s ljubavlju osobe prema svojoj ostarjeloj majci.

„Ne možemo mi ništa učiniti po pitanju novonastale situaciji“, nastavio je. „Ali možemo ipak jako puno učiniti, a to je – moliti. Moliti da po zagovoru sv. Vlaha, Gospodin dotakne i duhom svojim prožme i jedne i druge da se nađe prikladno rješenje na obostrano zadovoljstvo. “ Dodao je tome riječi sv. Faustine kako se đavao jako dobro može obući u poniznost, ali u poslušnost – nikako i poručio: „Nije lako biti poslušan, ali bez poslušnosti i hijerarhijske strukture ne može se naprijed“.

Tumačeći nadalje evanđeoske riječi o tome kako Isus poziva umorne da ih odmori, rektor je nabrojao razne vrste umora ljudi u današnjem svijetu, primijetivši kako Isus poznaje sve ljudske umore. Isus ne obećava da će uzeti sve terete osobe na sebe, nego kaže „dođite i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca“ i poziva ljude da dođu k njemu, u njegov zagrljaj gdje će naći odmor i spokoj.

Nadalje je rektor crkve sv. Vlaha ispričao okupljenim vjernicima o svjedočanstvu čudesnog ozdravljenja jedne osobe po zagovoru sv. Vlaha. „Ovih dana na adresu Biskupije, katedrale i crkve sv. Vlaha stigao je dopis, dvije stranice, iz Amerike. Piše ga svećenik. Izvještava nas da je sa svojom bolesnom majkom i prijateljima 2023. godine bio u Dubrovniku. Majka je bolesna, ima problema s dišnim sustavom, neka suženja su u pitanju. Nije poslušala liječnike koji su joj sugerirali da ne napušta Ameriku, nego je došla u Dubrovnik. On u tom svom pismu opisuju da, kada majku uhvati kašalj, počinje gušenje i oni su nemoćni u tom trenutku. Došavši u Dubrovnik, surfao je po internetu, pročitao da postoji crkva sv. Vlaha, a čuo je već za njega. Dolazili su u ovu našu crkvu dva dana zaredom i molili su molitvu na čast sv. Vlaha. Molili su za njezino zdravlje.“ Po povratku u Ameriku gospođa je pošla na kontrolu. Njezina liječnica nije više ništa pronašla od njezine bolesti, kao da je nikada nije ni bilo i kao da je nikada nisu ni liječili. S obzirom na to da je liječnica vjernica, gospođa joj je ispričala što se dogodilo. Čekali su skoro tri godine da vide hoće li se gospođine tegobe ponoviti. Nisu se ponovile i sada pripisuju da je to čudo po zagovoru sv. Vlaha koje su molili i izmolili u njegovoj crkvi, zaključio je rektor.

„Današnjim blagdanom Ruke sv. Vlaha, želimo još jednom reći Bogu hvala za ovoga sveca, našega Parca“, kazao je rektor Pervan. Zatim je podsjetio na smisao i ispravno čašćenja relikvija svetaca.

Govoreći o višestoljetnom čašćenju ruke sv. Vlaha u Dubrovniku, među ostalim je kazao: „Dubrovčani su stoljećima s posebnom pobožnošću častili relikviju ruke svoga Parca… Ova ruka našeg sv. Vlaha u procesijama je blagoslivljala Grad, njegove stanovnike, zidine, polja, more, pomorce, obitelji i djecu. Dok su se oko Dubrovnika mijenjala raznorazna carstva, sile, dolazili ratovi, potresi, bolesti, kuge i zaraze, nevolje, narod je podizao pogled prema svome zaštitniku i molio da ga još jednom i tko zna po koji puta zaštiti, da mu pomogne i da ga oslobodi.“

„Pozvani smo danas pred ovom relikvijom moliti: Sveti Vlaho, neka moje ruke budu poštene u radu, čiste u molitvi, otvorene u ljubavi i velikodušne u služenju. Neka preko mojih ruku i danas ljudi osjete dobrotu Kristovih ruku,“ potaknuo je vjernike rektor Pervan.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor.

Blagdan prijenosa relikvije lijeve ruke svetoga Vlaha slavi se od 1347. godine, a povod uspostavi „drugog blagdana sv. Vlaha“ dogodio se 1346. godine kada je pučanin Toma de Vitiano pribavio Gradu moćnik lijeve Parčeve ruke koji je čuva u katedralnoj riznici.