Slobodan Prosperov Novak zatvorio je književnom večeri manifestaciju Mjesec hrvatske knjige u Dubrovačkim knjižnicama, 15. studenoga, i tako obilježio pet desetljeća svog književnog rada uz moderatora predavanja Sebastijana Vukosavića.

U godini u kojoj je Prosperov Novak objavio čitav niz svojih novih knjiga i izdanja, književnik  je izrazio kako je ‘počašćen’ pozivom Dubrovačkih knjižnica u mjesecu kada se ‘slavi knjiga’, u Gradu gdje je proživio djetinjstvo i mladost i u Gradu kojem je posvetio najveći dio svojih djela, a uz to se poklopila i obljetnica njegova književnog rada.

Govoreći o knjizi ‘’Pisac i vlast’’, poetici Marina Držića koja je prvi put predstavljena u Gradu, Prosperov Novak rekao je kako je ovo treće dopunjeno izdanje, knjigu je napisao u Rimu 1984. i to je bio početak njegova pisanja o Držiću.

– Od 1984. o Držiću se nije dogodilo značajnijih pomaka, ali dogodila se ljubomora da oni koji se bave Držićem će nas, koji smo stvorili neki pomak, pokušati umanjiti time što će dodati još deset različitih priloga. Žalosno je kad sam napisao knjigu o Držiću ona je imala recenzija otprilike koliko vas ima u dvorani,  a kad sam napisao ovu zadnju knjigu nije bilo ni jedne recenzije. Kad sam objavio svoju prvu knjigu s 24 godine ‘Dubrovački eseji i zapisi’ bilo je normalno da ona u tadašnjoj Hrvatskoj ima 14 – 15 recenzija, danas ova knjiga ‘Pisac i vlast’ ima nakladu u Školskoj knjizi u 300 primjeraka, a ‘84. je imala pet tisuća. To je strašno – istaknuo je.

Za tri knjige posvećene Hrvatskoj književnosti srednjeg vijeka koje su se nedavno pojavile kao prve u velikoj kolekciji pod naslovom ‘’Kanonski korpus hrvatske književnosti, kulturne povijesti, filozofije i znanosti’’, Prosperov Novak je slikovito dočarao da se radi o ‘jednoj velikoj bačvi’ za koju se može reći da je to ‘onaj sustav humanističkih znanja’ koji bi trebao biti dio opće kulture svakoga čovjeka u ovoj zemlji. Naglasio je kako je ‘ideja izbacivanja lektira’ suprotna humanističkom obrazovanju i oni ovim sveskom od 51 knjige, koji sadrži prijevode, knjige o renesansi, o baroku, izborne tekstove proze i drame, i još puno toga, pokušavaju sve staviti u tekstualni okvir budućih, obrazovnih reformi. Kaže kako se jedan dan neće moći reći ‘ mi to nemamo’, jer to su’ veliki narodi’ napravili u  50-im i 60-im godinama prošloga stoljeća.

Pred sam dolazak u Dubrovnik, Novaku je u Splitu objavljena monografija ‘’Sveti Jeronim Dalmatinac. Život i djela’’ što je svojevrsna najava 1600. obljetnice ovoga velikog čovjeka koja će se proslaviti u čitavom svijetu, a naročito svečano u njegovoj domovini Hrvatskoj. Autor ističe kako je ‘dobro predvidjeti neke stvari’, a on je malo prije drugih shvatio da treba što prije napraviti tu knjigu. Knjiga je nastala  zato što ju je od Prosperova Novaka naručio splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, jer kako autor kaže ‘nije baš uobičajeno da političari pokazuju interes za pisce’, a još kao desetogodišnjak u obiteljskom domu je našao i pročitao ‘dječju’ knjižicu Velimira Deželića ml. o životu svetoga Jeronima Dalmatinca, pa je tako svetac postao njegov omiljeni književni lik.

Uz to ovih dana ušla je u tisak nova Novakova knjiga ‘’Vlado Gotovac.  Život i djelo’’, a već mu je dva mjeseca kod slavnog bečkog izdavača Hollitzer  monografija na engleskom jeziku koju je napisao u suradnji s Viktorijom Franić Tomić i Enniom Stipčevićem, a koja se bavi  utjecajima venecijanske opere na dramsku književnost Dubrovnika u XVII.  i XVIII  stoljeća.  

Ovim predavanjem završio je program Mjeseca hrvatske knjige u Dubrovačkim knjižnicama koji je počeo 15. listopada.