Na Kalamoti u Donjem Čelu živi jedan osebujan čovjek, u današnjem „civiliziranom“ svijetu  rijedak primjer sretnog čovjeka. Svoju je sreću pronašao u načinu života u kojem je manje više i u  kojem biti ne znači imati. Po povratku iz inozemstva, gdje je živio dvadesetak godina, vratio se na  otok na kojem je u djetinjstvu provodio ljeta i tu je na otoku sagradio dom. Bavi se  poljoprivredom i afitavanjem, ali i u ovo zanimanje unio je sebe i svoju filozofiju života. Ugošćuje  ljude koji su mu u međuvremenu postali prijatelji, koji dolaze zbog njega, njegove gitare i načina  života koji s njim dijele tijekom boravka. Kao i zbog pomadora iz vrta.  

Još kao mladić, taj je neobičan čovjek sanjao o tome da skupa s bratom kupi jedan stari, u makiju  i draču, obrasli maslinik na Pločama, dijelu Kalamote koji gleda prema kanalu, na  sjeveroistočnom kraju plodnog polja koje na zapadu počinje na plaži Ingalo. Nakon što je kupio i  obnovio jednu staru kuću, u kojoj i danas živi, ostalo mu je taman toliko para da ostvari svoj  dječački san. Kupio je maslinik u Pločama i bacio se na posao. Kako je krčio stoljetnu draču i  makiju, u plodnom su polju, obasjane suncem, kao iz neke magle počele jedna po jedna  provirivati stoljetne masline. Na kraju polja, u boroviku iznad stijena, na nekih 15-ak metara od  mora, iz bršljena je izvirila i kamena omirina iz 18.stoljeća. 

Naš junak nije znao puno o maslinama, ali je bio dovoljno mudar da zna da ne zna. Stoga je  pozvao onoga tko zna – glavom i bradom mr.sc. Pavla Bakarića. Susret ove dvojice nije zabilježen  nigdje, osim u memoriji našeg junaka koji se i danas sjeća kako su „gosparu Pavlu oči zaiskrile kad  sam mu rekao da ne želim saditi nove masline, nego obnoviti stare.“ Te stare masline u Pločama,  prema procjeni gospodina Bakarića, stare su između 400 i 500 godina i danas ih je sačuvano  četrdesetak. Pomalo, bez žurbe i rokova, kako je navikao i kako je jedino ispravno, naš je junak  zajedno sa sinovima (koji su uz njega zavoljeli otok i prirodu i ostali živjeti na Kalamoti)  namjeravao staru omirinu u dnu maslinika osposobiti za življenje i na otoku okućiti oba sina. 

A onda dolazi „napredak“. Projektom Aglomeracija Dubrovnik na Kalamotu dolazi kanalizacija i  priča se naprasito prekida pitalicom: Kuda ide trasa kanalizacije i gdje se projektom predviđa  smjestiti pročistač, postrojenje pumpe i dizel agregat? 

——————————————————————————————————————————– 

U međuvremenu su pokrenuti mediji, stanovnici Kalamote su potpisali peticiju u kojoj zahtijevaju  da se poništi važeća lokacijska dozvola te da se buduća trasa i lokacije pojedinih sustava  pročišćavanja projektiraju tako da ne uništavaju privatne posjede i ne nanose štetu lokalnom  stanovništvu. S problemom su neposredno upoznati direktor Vodovoda Matušić i gradonačelnik  Franković. Prve vijesti sa sastanka ohrabrujuće su. 

Nadajmo se da će biti dovoljno pameti, empatije i časti da se ova priča o čovjeku, otoku i maslini  nastavi tamo gdje je stala.