Otvoreno pismo Srećka Radovića prenosimo u cijelosti:

Pošto Srbijanci pokušavaju oteti i posvojiti dubrovačku književnost, nigdje nisam naišao na reakciju hrvatskih onomastičara koji mogu povezati antičke nazive grada Dubrovnika i današnji naziv sa nazivom Haravača, odnosno, Harvač ili Harvat. Očito, njihove onomastika je utemeljene na grčkom i latinskom jeziku.

Koliko su tek neupućeni hrvatski vukovci koji ne znaju da je čakavsku ikavicu u Cervenoj Hrvatskoj pa tako i u Dubrovniku zamijenila jekavica umjesto vukove ijekavice nakon franačkog nametanja rimskog kršćanstva. Dokaz za to je govor Crno-goraca ili Cervenih Hrvata.

Ako pak naziv Cervena napišemo suglasnički dobivamo naziv Crna, a naziv Gora stoji za naziv Horača. Od naziva Gorača je suglasničkim pisanjem je nastao naziv Grk, a to nam otkriva da su tim prostorom vladali Grci nakon što su pobijedili Harvače koji su bili poznati na grčkom jeziku kao LIBURNI, dakle. LEVI i URANI.

Liburni i Grci su više puta ratovali sve dok nije uspostavljena granica na rijeci Krki. Te Harvače Grci su nazvali ILIRI. Tako je Liburnija podijeljena na Liburniju i Iliriju. Dakle, Iliri su bili Hrvati, a mi smo taj naziv prepustili današnjim Albancima. Današnji Albanci su najviše Hrvati i cinacrski Vlahi koji najviše žive po brdima i bave se stočarstvom. Jezik Albanaca je jezik romaniziranih Vlaha.

Naime, Harvači su sebe na suglasničkom semitskom pismu zvali Arati, odnosno, Ereti. Isto tako Semiti su zamijenili izvorni glas R glasom L pa su Harvači postali Alati i Eleti. Semiti su, očito, zamijenili glas Č glasom T pa dobivamo naziv ERET od čega nastaje riječ heret-ik, a označavala je Hrvate koji nisu htjeli prihvatiti semitsko kršćanstvo. Ovo nam pokazuje da Semiti nisu imali slova za haravačke glasove H, V, Č, Š i Ž i da su glasove R i Č zamijenjivali glasovima L i T.

Ove promjene su jako bitne jer Eleni i Latini su došli u Europu sa semitskih prostora kao Semiti, dosta nakon dolaska Liburna ili Etruraca. Ovi se Hrvati kasnije u Europi pojavljuju pod imenom Elveti, odakle noviji naziv Helveti. To su Hrvati koji su na ove prostore došli iz Elevitije, prijašnje ARAMEJE, a oni su biblijski poznati kao Levi i Leviti. Slično su Latini zamjenjivali glas Č glasovima G i K. Naziv Slaveni je nastao po alpskim Hrvatima koji su bili poznati na latinskom kao Clav-eni. Naziv Harvati se na sjeveru Europe odrazio kao Horvati.

Štoviše, ovdje moram naglasiti da je novija glagoljica bila suglasničko pismo sa svim haravačkim suglasnicima dok je izvorna haravača bila slogovno pismo, koje se sastojalo od 16 suglasnika i jednog polusloga A koji su kasnije često zamjenjivali današnji vokali. ”Latinicu” kao suglasničko pismo su donijeli Etrurci koje su Romani zvali Carvani i Cerveni, dakle, Harvani i Herveni, a oni su sebe zvali Aras-eni i Ras-eni, što su inačice naziva Harvač, jer su Latini ispuštali u riječima početne vokale.

Istina, Hrvačima ili Hrvatima je kršćanstvo nametnuo Bizant i Krajina je bila vazal Bizanta sve do ustoličenja kneza Branimara 889. godine kada je Krajina došla pod jurisdikciju Pape. Mnoge zbunjuje naziv Krajina jer ne znaju da su Romani Hrvate u Toscani koji su povijesno poznati kao Etrurci zvali Carvani (Karvani) i Cerveni (Kerveni). Tako je naziv Caravena postao Krajina. Odatle današnje hrvatske suglasničke riječi CRV, KRV, KRU i GRB. Harvani i Herveni su bilo još poznati kao Arvani i Erveni. Odatle toponimi Rav-ena, Rov-inj, Rava, Rivanj ili Ravno. Odatle toponim Ervenik u Hrvatskoj i (J)Erevan u Armeniji.

Razlog za nepoznavanje hrvatske onomastike je nepoznavanje starijih pisama i razlike između harvačkog ili sanskritskog pisma i semitskih pisama. Isto tako onomastičari ne razlikuju slogovno od suglasničkog pisanja riječi. Haravača je izvorno bila slogovno pismo koje je imalo 16 suglasnika i jedan poluslog A, dok je semitsko pismo imalo slova za 22 glasa, uključujući i današnje vokale. Haravačke slogovne riječi najbolje su sačuvane na obali Jadrana. Grci su imali 25 slova jer su uveli nova slova za nepoznate glasove koje su zamjenjivali sa novim slovima. Semitsko pismo nije imalo slova za haravačke, dakle, hrvatske suglasnike H, V, Č, Š i Ž.

Tako se naziv Haravača ili Harvač na semitskom prostoru i pismu pisao ARBA, što su Hrvači pisali ARVA, a drugi ponekad ARFA, ARMA i ARPA. Od naziva Erve semitskim čitanjem nastaje naziv Evre, dakle, Jevrej, a od naziva Erbe nastaje naziv Ebre, dakle, Hebrej.

Ovdje želim ukazati da su stari romanski nazivi RAUSA, LAUSA, RAGUSA, GRUŽA, LAPADA stali za naziv Haravača ili Harvač. Odatle nam prezimena Rauš, Lauš i Raguš. Za mnoge današnje hrvatske intelektualne veličine to je nezamislivo jer je nemoguće zamisliti da je jedan tako mali današnji narod koji je još poznat kao Aria bio nositelj civilizacije prije Semita, Grka i Romana u Europi i Levantu.

Da bi to otkrili, moramo znati da su latinski kršćani ispuštali današnje početne vokale iz semitskih naziva za Harvače. Tako su nazivi ARAUSA, ALAUSA, ARAGA, GRUŽAN i LAPADUS nametanjem kršćanstva postali RAUSA, LAUSA, RAGUSA, a promjenom religije GRUŽ i LAPAD.

Zar u Istri ne postoji toponim, a rašireno je u Hrvatskoj i prezime Gržan? Dakle, trebalo je uništiti prijašnju religiju i jezik da bi se nametnulo kršćanstvo. Prije kršćanstva to su činili semitski Grci i Latini pa su koristili različite inačice haravačkog učenja i na temelju suglasničkog pisma od jednog naziva za boga stvorili mnogo bogova. Ti bogovi su bili samo opis nekih zemaljskih pojava.

Mi ni danas ne znamo kako je nastao naziv Dubrovnik. Onomastičari misle da je dobio naziv po stablu DUB, a to nije istina. Naime, riječ DUB izvorno se pisala DU, što je značilo dva, a ROVNIK je izveden od naziva ARAVAN, bez glasa Č, koji stoji za naziv Harvačan, a nastao je od naziva HARAVAN. Kad se pojavio naziv Dubrovnik, tamo je postojala izvorna hrvatska dvojna religija. U hrvatskom jeziku se često iza slovo U dodavao glas V, koji je pod Bizantom postao B, jer Bizant nije imao slovo za glas V.

Zbog toga sam napisao i izvorne nazive na semitskim jezicima koje su mijenjali kršćani zajedno sa haravačkom gramatikom koja je danas poznata kao sanskritska. Latinizacijom haravačke gramatike, ona se izgubila premda je dosta sačuvana na Baščanskoj ploči. Haravača je imala samo dva roda u množini i jedan rod u jednini, imala je četiri padeža, a početni padež je bio genitiv, što nam danas dokazuju muški i ženski rod u jednini.

Poznavanje starijih pisama može redefinirati povijest civilizacija jer oni nam otkrivaju mnogo više od povijesti koja je utemeljena na zapisima pobjednika.