Svako ljeto požari haraju Dalmacijom, a iznimka nije ni ovo. Prvo što većina nas promisli u takvim situacijama kad vatra guta sve pred sobom jest kako je neki piroman došao uživat i gledat svoje djelo. Ima ljudi koji misle da piromani podmeću požare jer vole drugima nanijeti štetu. No,  zapravo osobe koje su piromani  pate od poremećaja kontrole. Iako ni psihijatrima još uvijek taj poremećaj nije toliko blizak uvjereni su da piromani nemaju neku veliku povezanost s požarima koji se događaju skoro svaki dan za vrijeme ljetnih dana kada temperature na pojedinim dijelovima dosežu i preko 40 stupnjeva. 

Razgovarali smo s psihijatrom OB Dubrovnik Mihom Jančićem koji je za Dubrovnik INsider ukratko ispričao što je piromanija te tko su piromani.

-Piromanija je poremećaj koji spada u poremećaje kontrole impulsa, a baza su kleptomanija kad čovjek mora nešto uzeti (ukrasti), a da mu ne pripada ili sklonost kocki. Sami poremećaj se prepoznaje na način da piroman voli gledati požare, a zna se dogoditi da ga sami zapale te na taj način se riješavaju napetosti.

Piromanija je poremećaj kojeg oboljeli ne može kontrolirat te taj nagon najčešće mora i ispuniti. No, učetsali požari najmanje imaju veze s pravim piromanima. 

-Što se tiče učestalih požara, često se spominje da su za njih odgovorni piromani. Ako je to klasični piroman, on nema osobni interes za izbivanje požara. Nema korist od požara.  Vrlo često ljudi koji imaju interes u požarima se žele pokazat kao piromani da ne bi zakonski odgovarali onako kako bi trebali za svoje akte – kazao je psihijatar Jančić. 

No, kao i kod svih poremećaja i bolesti, stupnjeva ima više. 

-Stupnjeva ima više tj. ima lakših i težih oblika. Lakši oblici su ljudi koji se mogu kontrolirati i koji će zapaliti laganu vatricu u svom dvorištu koju u svakom trenutku mogu kontrolirati. 

Piromanija je još uvijek poremećaj kojeg doktori iz raznih grana medicine još uvijek proučavaju, pa trenutno ne postoji ni adekvatno liječenje tj. izlječenje. 

-Nažalost to spada u grupu poremećaja koji su vrlo gibavi u psihijatriji za liječenje. Postoji farmakoterapija koja nije standardizirana. Možete također probati s antidepresivom i sedativom, a tu su i psihološke tehnike psiho terapije no to ide udugo, a nažalost rezultati nisu sjajni. Tu smo i mi psihijatriji limitirani jer izliječenje nije izgledno očekivati – tvrdi psihijatar.

Izlječenje nije izgledno, pa je i to možda razlog zbog kojeg registrirani piromani koji potraže pomoć od liječnika nakon određenog vremena jednostavno odustanu i prestanu dolaziti na kontrole. 
Bitno je za kraj još jednom napomenuti da piromani nisu osobe koje pale vatru da bi nekome naštetile ili ga finanijski oštetile, već osobe s poremećajem koje uživaju gledajući vatru te im to pruža određeno zadovoljstvo.
Takvim osobama treba pomoći, a ne ih osuđivati.