U srijedu, 26. kolovoza 2026., u okviru programa „Priče iz Ragusine“ Dubrovačkih knjižnica, u Znanstvenoj knjižnici predstavljena je knjiga „Glas izdaleka – portret Ilije Crijevića“ Milane Vuković Runjić.
Predstavljanje je okupilo brojnu publiku i ljubitelje književnosti koji su imali priliku uroniti u svijet jednoga od najznačajnijih dubrovačkih i europskih humanista 15. stoljeća. Autorica ovim esejističkim ogledom u sedam poglavlja s uvodom i epilogom donosi slojevit prikaz života i djela pjesnika latiniste i govornika Ilije Crijevića (1463. – 1520.).
Večer je otvorena Crijevićevim stihovima u prijevodu Zrinke Blažević, koje je interpretirao Ante Tonći Đurković, član Kazališne družine Kolarin.
O knjizi i njezinu značaju govorila je prof. dr. sc. Katja Bakija, povjesničarka književnosti i književna kritičarka, istaknuvši kako autorica uspješno premošćuje vremenski razmak od šest stoljeća između autora i suvremenog čitatelja:
„Glas izdaleka nije samo knjiga o Iliji Crijeviću; to je knjiga o našem odnosu prema vlastitoj kulturnoj baštini. Crijević je bio uronjen u europski kulturni prostor, a ova nas knjiga podsjeća da baština živi samo ako je iznova čitamo i razumijemo.“
Prema njezinim riječima, posebna je vrijednost knjige upravo u tome što Crijevića ne pretvara u književnopovijesni spomenik, nego ga prikazuje kao čovjeka sa svim njegovim ambicijama, slabostima i životnim proturječjima.
„Iza imena koja susrećemo u književnim povijestima i pregledima hrvatskoga latinizma ne stoje samo životopisi, podaci o djelima, njihovim izdanjima i stilskim razdobljima, nego živi čovjek sa svojim ambicijama, nadama, razočaranjima, književnim snovima i životnim proturječjima.“
Crijevićev život doista je bio ispunjen snažnim kontrastima. Tijekom razgovora istaknuto je kako je Crijević sa svega 21 godinom na Accademiji Pomponiani u Rimu ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem (poeta laureatus). Međutim, po povratku u Dubrovnik snovi o europskim dvorovima ustupili su mjesto birokratskim službama, financijskim poteškoćama te epizodi u tamnici nakon burne svađe s punicom, tijekom koje je nastala i njegova poznata božićna elegija.
„Nije sve bilo lovor i ruže, no upravo zato Crijevićev lik postaje ljudski uvjerljiviji i zanimljiviji“, naglasila je Bakija.
U razgovoru s autoricom upravo je ta ljudska, pomalo neočekivana strana Crijevićeva karaktera zauzela posebno mjesto. Milana Vuković Runjić kazala je kako ju je, uz njegovu učenost, privukla činjenica da je riječ o čovjeku „od krvi i mesa“.
„Ono što je mene možda inicijalno privuklo jest da je bio čovjek od krvi i mesa. Znao se posvađati, bio je malo uobražen, imao je određeno mišljenje o sebi.“
Govoreći o Crijevićevu životu, autorica ga je usporedila s mitološkim junakom koji je u mladosti dosegnuo svojevrsni Olimp, da bi se potom suočio s mnogo težim životnim okolnostima. Rano mu je umrla supruga, zaredio se, nije imao trajno siguran položaj u gimnaziji, a uz sve to obavljao je i zahtjevne državne službe. No upravo je njegov široki intelektualni horizont ono što ga, prema riječima autorice, čini posebno fascinantnim.
„Teško je ne zaljubiti se u dubrovačke autore. Dubrovnik je dao iznimno bogat niz književnika, mislilaca i stvaralaca. Dok sam radila na doktoratu koji se bavi razdobljem starije hrvatske književnosti, sve me više privlačio taj grad kao jedan od epicentara onoga najvrednijega što hrvatska književnost ima“, rekla je Vuković Runjić.
Nakon romana „Delfin“, u kojem se Crijević pojavljuje kao sporedni lik, nova knjiga u prvi plan stavlja sve dimenzije njegova stvaralaštva. Kao vrsni poznavatelj Vergilija, Plauta, Terencija, Cicerona i drugih klasika, Crijević je bio i predani profesor u dubrovačkoj gimnaziji. On je duh rimske komedije prenio na svoje učenike, među kojima su bili Nikola Nalješković i Marin Držić, čime je otvorio put razvoju dubrovačke renesansne drame. Naglašeno je i kako njegova opsežna proza — rasprave, retorički ogledi i obrana poezije — još uvijek čeka cjelovit prijevod na hrvatski jezik. Autorica je istaknula kako upravo u njegovim proznim tekstovima vidi širinu intelektualnog svijeta koji zaslužuje biti dostupniji široj publici.
Posebna tema razgovora bio je i Crijevićev intelektualni krug, Među ostalim, govorilo se o kružocima Jurja Dragišića u dubrovačkoj katedrali, o susretima učenih Dubrovčana te o kulturnom ozračju u kojem su se prepletali latinski i hrvatski jezik, antička tradicija i renesansna književnost, gdje su se vjerojatno susretali Ilija Crijević i Džore Držić.
U završnom dijelu večeri Milana Vuković Runjić otkrila je i da njezino zanimanje za Crijevića neće završiti ovom knjigom te da planira novi ljubavni roman o Crijeviću pod naslovom „Gle kako cvjetovi niču za dana i venu: Zaljubljeni Ilija Crijević“.
„Ne mogu se još uvijek razići s čovjekom koji se posvađao s punicom, koji je proveo Božić u zatvoru i koji se u Rimu zaljubio.“, rekla je Vuković Runjić.
Novi će roman, kako je najavila, biti fikcionalan, ali će se temeljiti na što preciznijem povijesnom i kulturnom kontekstu Crijevićeva života.
Večer je zaključena Crijevićevom „Molitvom za kišu“, još jednom pjesmom koja je njegov glas iz drevnog Dubrovnika povezala sa sadašnjim trenutkom.
„Glas izdaleka“ tako nije samo portret jednoga renesansnog pjesnika. To je pokušaj da se ponovno uspostavi razgovor s čovjekom koji je bio istodobno pjesnik, učenjak, govornik, učitelj i vlastelin – i da se njegov glas iz prošlosti ponovno učini čujnim današnjem čitatelju.
Katja Bakija istaknula je da knjiga ne pretendira zamijeniti znanstvene monografije i specijalistička istraživanja, nego ima drukčiju, jednako važnu ulogu – približiti književnu i kulturnu baštinu suvremenom čitatelju.
„Baština živi samo ako je ponovno čitamo. Svaka generacija mora uspostaviti vlastiti odnos prema njoj. Crijevićev glas dolazi izdaleka, ali ne smije ostati nijem. Dopire do nas kroz latinske stihove, književnu povijest, istraživanja, prijevode i kroz knjigu Milane Vuković Runjić. Naš je zadatak, kao istraživača, kulturnih djelatnika i angažiranih čitatelja, ne dopustiti da taj glas utihne“, naglasila je Bakija.
.