Udruga branitelja Dubrovnika na obilježavanju 28. godišnjice osnivanja 114. brigade ZNG

97

Članovi Izvršnog odbora Udruge branitelja Dubrovnika i mladeži udruge jučer su sudjelovali na obilježavanju 28. godišnjice osnivanja Škorpiona, 114. brigade ZNG, prve pričuvne brigade u Republici Hrvatskoj.
Naša nazočnost na ovom svečanom događaju je izuzetno dobro primljena, i za nas je bila posebna čast, nakon dosadašnjih prijateljskih susreta u ovoj godini. Osnaženi su kontakti iz ratnih dana, kad su pripadnici Škorpiona branili hrvatski jug i Grad Dubrovnik.
Obilježavanje je započelo okupljanjem a nakon toga u 09,30 sati krenulo polaganje cvijeća i paljenje svijeća na Središnjem križu i na Groblju hrvatskih branitelja na Lovrincu.
Protokol je ovom prigodom polaganja vijenca UBD predstavio, kao predstavnike Dubrovnika.
Slijedio je odlazak na Svetu misu, koja je održana u samostanu sv. Ante na Poljudu u spomen poginulih pripadnika postrojbe, uz nazočnosti njihovih obitelji, invalida, branitelja suboraca, i izaslanika visokih državnih dužnosnika.
Kasnije u salonu nogometnog kluba Hajduk, nakon pozdravnih govora prešlo se na manje formalno druženje, podsjećanje na zajedničke dane provedene na bojišnici.

Najbolji način da ovaj dan završi je da se prisjetimo i pustimo mislima na volju čitajući povjesnicu časne 114. brigade, njezinih pripadnika….

“Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, 01. lipnja 1991. godine utemeljena je 114. brigada HV, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde. Za prvog zapovjednika imenovan je mornarički časnik Ante Čatlak. Temelj ustrojavanja brigade bio je do tada II.policijski bataljun rezervnog sastava MUP-a zvan „škverski bataljun“, popunjena, ustrojena i naoružana postrojba sastavljena većinom od radnika Brodograđevne industrije Split. Ubrzo „škveranima priključuju se dragovoljačke postrojbe iz većih splitskih poduzeća: Diokoma, Koteksa, Dalme, HPT, Prometa, Brodomerkura, kao i dragovoljačke satnije iz Žrnovnice . U isto vrijeme u gradovima Trogiru formira se 2 bataljun Trogir, u Omišu 3.bataljun Omiš, a u Solinu samostalna satnija Solin – Dugopolje, koja će u studenom prerasti u 4.bataljun 114.br. Krajem 1991.g. u sastav 114.br. ZNG ulaze i pripadnici HOS, a početkom 1992. i 9.bojne HOS-a, (postrojba ojačane satnije), kao i vod Čavoglave. Prve zadaće postrojba provodi osiguravajući vitalne gospodarske objekte u domicilnim mjestima, izrađuje planove blokade prometnica, te vrši pripreme za blokadu vojarni JNA, kao i skladišnih objekata. U kolovozu 1991.g. postrojba izlazi na prostore drniško – sinjske bojišnice ( područja grada Vrlike, sela Civljana, sjevernih padina planine Moseća, planine Svilaje te područja sela Čavoglava, Kljaka, Umljanoviča, gdje se formira i uređuje crta obrane od mogućeg napadaja JNA i paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Dijelovi postrojbe od rujna provode blokade vojarni i skladišnih prostora JNA, te vrše zaprečavanje i osiguravanje značajnih komunikacija, a dio postrojbe u listopadu odlazi na južno bojište u obranu Dubrovnika, Čepikuća, Bosanke, Srđa, Ošlja, Stupa, Topola i Imotice, gdje su se posebno istakli 06. 12.1991. godine kada su zaustavili neprijateljski napad kod sela Ošlje- Stupe. Krajem mjeseca studenoga postrojba u punom sastavu preuzima zonu odgovornosti na drniško – sinjskoj bojišnici, od sela Vinova na planini, Umiljanovića, Čavoglava, Pribuda i vrhova planine Svilaje (kota Ivova glava ), gdje osnažena oružjem, oruđem i streljivom zarobljenim od neprijatelja osvajanjem vojarni, 03. siječnja 1992. godine zaustavlja napad neprijateljskih snaga 7. kninskog korpusa kojim je zapovijedao oficir JNA Ratko Mladić, predstavljajući nepremostivi bedem srpskim postrojbama u napredovanju prema gradovima Splitu i Šibeniku. Krajem siječnja 1992. 1. bataljun „škver“ izlazi iz sastava 114.br. i čini temelj za ustrojavanje 158.br. HV. Sredinom 1992. 4. bataljun solin preimenuje se u 1.bojnu 114.br. HV. Početkom travnja 1992. postrojba je angažirana na metkovačko-stolačkom bojištu (s. Stolovi) gdje s drugim postrojbama provodi snažna borbena djelovanja i slama neprijateljske snage u pokušaju okupiranja doline Neretve, te u napredovanju zauzima nove strateške točke. Od kolovoza 1992. postrojba je angažirana na Južnom bojištu od s. Zavale duž Popova polja do područja Konavala. Na ovim položajima postrojba se u cijelosti ili većim dijelom nalazila do završetka Domovinskog rata. Nadalje, postrojba je dijelom ili cjelokupna do završetka Domovinskog rata sudjelovala u operacijama HV,» Peruča, Maslenica, Velebit, Zima 94, Ljeto 95. i Oluja». Postrojbom su zapovijedali brigadir Ante Čatlak od 01.lipnja 1991.do kolovoza 1992.g, brigadir Zdravko Klanac od kolovoza 1992. do ožujka 1993.g., bojnik Ivo Barada od ožujka do svibnja 1993; brigadni general Slaven Zdilar od svibnja 1993 do listopada 1994; pukovnik Marko Skejo od listopada 1994. do kolovoza 1997., te u mirnodopskom razdoblju do gašenja iste 30. lipnja 2000.g. bojnik Ljubo Marasović. Tijekom ratnog puta kroz postrojbu je prošlo preko 7 900 pripadnika a 88 pripadnika je smrtno stradalo.”

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *