Nezavisni gradski vijećnik Andro Vlaušić uputio je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

Višekratno izrečene najave Mata Frankovića o smanjenju broja postelja u privatnom smještaju za jednu trećinu i potpunom ukidanju privatnog smještaja u stambenim zonama, izrečene napamet, nisu utemeljene na nijednoj ekonomskoj i demografskoj analizi.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Dubrovnik ima 22 469 stanova, te 41 562 stanovnika. U tri službena popisa stanovništva na području grada Dubrovnika, od 2001. do 2021. godine, broj stambenih jedinica porastao je za 5480. Istodobno u tih 20 godina imamo 2208 stanovnika manje. Ukupni smještajni kapacitet grada Dubrovnika iznosi najmanje sto tisuća kreveta, za četrdeset jednu tisuću stanovnika. Plus dvanaest tisuća ležajeva u hotelima, te par tisuća u kampovima.
U gradu Dubrovniku tri i pol tisuće dubrovačkih obitelji iznajmljuje šesnaest tisuća postelja, isti broj kao 2016. godine. Kada zbrojimo stanovnike Dubrovnika koji uključuju podstanare, privatni smještaj i strane radnike dođemo do ukupnog kapaciteta od šezdeset tisuća kreveta. Danas u Dubrovniku postoji više tisuća stanova koji su prazni, s najmanje dvadeset tisuća kreveta, koji ne služe za stanovanje, niti za smještaj turista.
Zahvaljujući privatnom smještaju obnovljena je većina stanova u povijesnoj jezgri grada, gdje su privatni vlasnici u zadnjih dvadeset godina uložili više u obnovu spomeničke baštine nego Grad, DPDS i država zajedno. Obnovljeni su stanovi u prigradskim naseljima, kuće na selima i otocima. Građani Dubrovnika ne vjeruju u tajkunske dionice, kamate na štednju u bankama, kriptovalute i investicijsko zlato. Zarađeni novac ulažu u nekretnine u svom gradu, stvaraju novu vrijednost za sebe, djecu i unuke. Ne zapošljavaju strane radnike, niti potiču brojnu imigraciju. Ne iznose novac u porezne oaze, plaćaju poreze, prireze, doprinose i naknade gradu i državi.
Privatni smještaj u Dubrovniku nije uzrok dramatične porasti cijena nekretnina, koje su se dogodile u protekle četiri godine cijeloj Hrvatskoj. Svjedočimo ekonomskom paradoksu, turizma skoro da i nije bilo zbog korona epidemije, a cijene nekretnina otišle u nebo.

Umjesto zabrana privatnog smještaja, isti treba dalje razvijati. Povećavati ukupnu kvalitetu smještaja, te omogućiti iznajmljivanje siromašnim sugrađanima koji izdaju sobu u svome stanu ili prizemlju. Dubrovnik treba omogućiti građanima Hrvatske i mladim ljudima iz cijelog svijeta da dođu kao turisti, te pronađu smještaj po primjerenoj cijeni. Zastupati samo interese vlasnika luksuznih hotela štetno je i nepravično.

Barcelona odnedavno naplaćuje boravišnu taksu u privatnom smještaju 7.40 eura po noćenju i gostu, koji zauzvrat ne dobiju novu vrijednost. Privatni smještaj u Dubrovniku ove godine ostvario je milijun i četiristo tisuća noćenja. Na 1.4 milijuna noćenja u privatnom smještaju Barcelona će ostvarivati deset milijuna eura godišnjega prihoda.
Kada bi se cijela Hrvatska ugledala na Barcelonu, izmjenama zakona i turisti koji spavaju u privatnim sobama i apartmanima plaćali bi boravišnu pristojbu, čiji bi manji dio bio namijenjen razvoju turističke destinacije, a veći dio namijenjen gradovima i općinama za priuštivo stanovanje osobama koje nemaju vlastiti stan ili za subvencije kredita obiteljima slabijih imovinskih prihoda. Subvencije podstanarstva, oslobađanje komunalnih doprinosa, dodjela zemljišta, sudjelovanje u programima POS-a i APN-a, jeftino stanovanje u gradskim stanovima, neke su od mjera koje već postoje u Dubrovniku koje treba financijski pojačati i proširiti bazu korisnika.
Grad Dubrovnik ima 200 stanova u svome vlasništvu, 230 obitelji prima subvenciju podstanarstva uvedenu 2011. godine, riješena je problematika stanova za invalide Domovinskog rata. Za dosadašnje mjere priuštivog stanovanja iz gradskoga proračuna izdvaja se oko jedan i pol milijun eura.
U projektu Živi grad još 2015,. godine predložio sam izdvajanje dijela prihoda od ulaznica za zidine i Dubrovnik card, za kupovinu i uređenje stanova u povijesnoj jezgri. Uz dodatak prihoda od privatnoga smještaja godišnje bi trebalo osigurati ukupno četiri milijuna eura ili trideset milijuna kuna za projekte stanovanja građana Dubrovnika u povijesnoj jezgri i ostalim dijelovima grada.
Dubrovnik danas potiče priuštivo stanovanje za petsto obitelji. Uz dodatnih dvadeset milijuna kuna, broj subvencioniranih obitelji porastao bi na tisuću petsto obitelji, s pet tisuća članova, građana Dubrovnika. Dvanaest posto ukupne populacije, primalo bi visoke gradske subvencije isključivo od turista koji borave u Dubrovniku.
To je put koji donose pametni gradovi, put koji sam započeo pred četrnaest godina. Turistima ponuditi kvalitetne vrijednosti kroz Dubrovnik card, zabavu, filmsku industriju, noćni život koje oni plaćaju direktno u proračun grada. Zadovoljni turisti plaćaju sve socijalne programe mladih, potrebitih i siromašnih stanovnika Dubrovnika.