AUTIZAM: Nikada više nećemo živjeti život, kakav smo živjeli prije njega

477

Danas je Dan osoba s autizmom. Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga, a glavne karakteristike su slaba ili nikakva komunikacija i socijalna interakcija te ponavljajući obrasci ponašanja koji se javljaju u ranom djetinjstvu. Autizam je jedan od pet pervarzivnih razvojnih poremećaja, a od ostala četiri poremećaja iz autističnog spektra tu su Aspergerov sindrom, Dječji disintegrativni poremećaj, Rettov sindrom i Pervarzivni razvojni poremećaj ne drugačije određen.
Autizam je u velikome porastu, pa se tako danas smatra da je svako 110.dijete autistično.
Jedan broj autistične djece je sklon agresiji ili autoagresiji pa istraživanja kažu kako su ta agresivna djeca obična i ona koja uz autizam imaju i mentalnu retardaciju. Najmanje trećina osoba s autizmom ne razvije govor potreban za komunikaciju s drugima.
Sve je to autizam. I još mnogo više od toga. Autizam je mnogim majkama i očevima svakodnevnica. Hvatanje pogleda svog djeteta. Godine koje prolaze dok ne izusti jednu riječ.
Oni konstantno, 24 sata moraju paziti na svoju djecu. Oni moraju podnositi čudna vrištanja, čekati da dijete izusti prvu riječ- godinama. Potrebni su sati, dani, mjeseci i ponekad godine za neke stvari koje druga djeca nauče za tren.
Poznam mnoge roditelje koji imaju djecu s nekim oblikom autizma. To su za mene, najhrabriji ljudi na svijetu. Oni sebi ne mogu priuštiti normalan san, jer im djeca malo spavaju, bude se i vrište, ponekad znaju odlutati.
Oni žive u strahu za svoju djecu jer nikada ne znaju što će učiniti. One žive svaki dan sa ponavljajućim obrascima koji ako se zbog bilo čega prekinu izazivaju kod djece napade bijesa.
Ti su ljudi najstrpljivije osobe koje znam. Oni plaču u tišini. Oni plaču kad su same. Oni žive autizam svaki dan.
I znate što, lijepo je što se obilježava Dan autizma, kako bi se osvijestila okolina u kojoj živimo. Međutim, što to znači roditeljima autistične djece? Što im znači kada im nitko ne može pomoći u trenutku kada njihovo dijete lupa glavom o zid do krvi? Što im znači u trenutku kada vrište satima? Osjećaju se usamljeno u svom životu, u svojoj borbi. I ljudi ponekad od njih odu, teško im je gledati takav život. Ode često i suprug, jer ne može podnijeti takav svijet. Mnoge žene ostaju same u svijetu autizma u koji ih je povuklo njihovo dijete. Onaj isti svijet iz kojega ga svim svojim snagama pokušavaju izvući vani. Da se njihovo dijete smiješi, da ih pogleda, da im kaže da ih voli.
Roditelje djece s autizmom smatram herojima. Oni se vesele najminimalnijem pomaku, svakoj izgovorenoj riječi, slave to nego najveći blagdan. Njihov je svaki dan težak, ali oni idu dalje. S glavom gore, za svoje obitelji, za svoju djecu. Oni imaju najširi osmijeh, puni su ljubavi za sve. Mislim da im je Bog dao autizam u njihove domove jer je to njihovo iskušenje, jer oni to mogu, jer su jaki, jer su hrabri. I jer ne posustaju.
Završit ću ovaj tekst riječima koje nisu moje, ali oslikavaju osjećaj roditelja djece s ovim poremećajem:
Udaljio nas je od prijatelja, udaljio od obitelji, rodbine, voljenih, dragih, manje dragih. Postali jedni drugima strani i daleki. Neke prijatelje iz mladosti nikada nećemo vidjeti, a sve zbog njega. Zbog nemogućnosti, zbog nedostajanja vremena, zbog okolnosti. Nikada više nećemo živjeti život, kakav smo živjeli prije njega. Nikada više neće biti lako.
Neki ne znaju. Ali, ipak. Žao mi je zbog svih tih izgubljenih veza, koje se nikada više neće ponovno spojiti. Od kako je došao i zauzeo glavno mjesto u našim domovima, postavio se na tron i ne silazi, sve se vrti oko njega. Njega se sve pita, njega se sve moli, bez njega ništa ne ide, ništa ne može i ništa se ne smije. On upravlja.
Ko?
Znaj oni koji su sve njemu podredili. Znaju oni koji ga i proklinju i vole. Znaju oni, koji ustaju i liježu s njim. Znaju oni koji ga žive.“ (A.M.)

Komentari


TAG


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *