Od 2019. g. svake godine, polovinom siječnja (uz iznimku pandemijske 2021.), kad Dubrovnik na mapi društvenih događanja postaje otok, skupina dubrovačkih intelektualaca i regionalnih pri jatelja, ‘upornih humanista’ predvođenih Željkom Vrtikapom i Perom Mrnarevićem, organizira javne tribine i predstavljanj� knjiga, dovodeći goste iz cijele regije, istaknute mislioce kako bi promovirali humanističke ideale, potaknuli kritičku misao, proširili prostor slobode misli i gov ora, potaknuli konstruktivni dijalog, doprinjeli kvaliteti javnog života i konačno povezali Grad i ljude.
Radi lakše i prepoznatljivije komunikacije s javnosti, ove godine smo odlučili početi s promo cijom programa pod nazivom REBEDU, s namjerom da u skladu sa skromnim mogućnostima, edukativna manifestacija bude zabilježena i preraste u tradicionalno druženje javno i lako dos tupna svima, kako fizički tako i na internetu i društvenim mrežama.
Na dosadašnjim javnim tribinama i pratećim društvenim događanjima gosti su nam bili, pisci, pjesnici, režiseri, javni intelektualci, novinari, autori kao Florence Hartmann, Sabina Subašić, Martina Mlinarević, Marko Vučetić, Nebojša Zelić, Zoran Grozdanov, Željko Međimorac, Sandra Lucić, Rose Fistanić, Emir Habul, Nenad Dizdarević, Hamdija Demirović, Sinan Gudžević, Sven Marcelić, Mare Knežević, Vojo Šindolić, Damir Bralić, Tarik Haverić, Heni Erceg, Viktor Ivančić, Boris Dežulović i brojni drugi.
Na ovoj tribini baviti ćemo se slijedećim pitanjima:
Koliko je u liberalnim društvima prisutna cenzura? Kako se ona manifestira? Ugrožava li cenzu ra samu liberalnu demokraciju? Štiti li država doista slobodu govora?
Gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje? Treba li društvo tolerirati netolerantne?
Kad ‘ubijanje glasnika loših vijesti’ prestaje biti metafora, a postaje bukvalno početak sezone ‘lova na novinare’?
Tko bi trebao štititi društvo od moralnog sunovrata u beskrajni ambis? Novinari? Javni intelek tualci? Umjetnici? Religijske zajednice? Država? Tko definira moral tog društva, kako i zašto?
Uloga novinara i općenito javnih intelektualaca u raskrinkavanju i razbijanju društveno konstru iranih mitova? Uloga društvenih mitova u cenzuri? Je li autocenzura uspjeli pa i ultimativni oblik cenzure?
Pitanja kojih ćemo se na ovoj javnoj tribini pokušati dotaknuti su slijedeća:
Zašto ljudi s ‘viškom pigmenta u koži’, modrih leđa na granici moraju transparentima podsjećati ljude u modrim uniformama (i sve nas druge) da su i oni ljudi, te da su ljudska/građanska prava u temeljima naših ustava?
Gdje su i kako se omeđuju granice solidarnosti? Plavošću kose i očiju? Istim nazivom Boga? Istim prerasudama?
Volimo li tek vjerovati da vjerujemo u ljudska prava ne bi li zadržali privide vlastite plemenitosti i moralno superiorne pozicije u odnosu na druge?
Je li odsustvo srama u podbačaju samoproklamiranog etičkog normativa preduvjet kako za ciničnog pojedinca tako i za društvo?
Poticanje neznanja i predrasuda kao oružja za uništenje empatije kroz demoniziranje drugih i drugačijih?
Manifestacije antiegalitarnog, protuprosvjetiteljskog karaktera kolektivnih identiteta? Računa ju li ti identiteti na kognitivne pristranosti čovjeka? Konstruiraju li se kolektivni identiteti nauštrb individalnih ljudskih i građanskih prava? Nauštrb slabijih?
