Prije nekoliko dana objavili smo otvoreno pismo koje je na naš redakcijski mail poslala Ane Stražičić Rodriguez, poznata kao Ane Mljećka, pod naslovom: “Neki turisti misle da za šačicu eura mogu raditi što ih je volja kad dođu u Hrvatsku”, a koji možete pročitati ovdje.

Odgovor na ovo otvoreno pismo uputio je prozvani g. Luka Ciglar i prenosimo ga u cijelosti:

Jako volim pribjegavati isticanju grešaka, koje vidim. Mislim, da svijet činim boljim. Samo se lijepom riječju može nešto postići. Neljubaznom riječju izazivate samo zlu volju druge strane. Drago mi je i kad mi netko ukaže na greške koje radim, iako toga nisam ni svjestan. Iznad svega volim kulturni dijalog. Ono što napišem, ostaje zauvijek zapisano.
Iznenađen sam razinom pisanja poštovane gospođe Ane Stražičić Rodrigues, poznatije kao Ane Mljećka.
Kada sam prolazio pored njene kuće u Pomeni 13, razgovarali smo.
Djelovala je pomalo agresivno, ali sve je to bilo u granicama normalnog govora. Nitko nije koristio govor mržnje. Kad mi je rekla, da je njezin bor NEDODIRLJIV, tu sam izjavu uzeo kao konačnu. Nitko nikoga nije vrijeđao.
No, čudi me njezino Otvoreno pismo Dubrovnik Insideru.
Ljubazno sam upozorio gospođu Ane, što bi njen bor mogao napraviti na modernom autobusu visokom 3, 7m. Govorio sam samo o niskim granama i šteti koju osiguravajuće društvo može naplatiti od održavatelja javnih cesta. Vlasnik bora izuzima se prilikom dokazivanja krivnje. Naravno, vlasnica Ane Stražičić Rodrigues je direktan krivac za to, što NE DOPUŠTA nadležnim službama skraćivanje grana njenog simbola otoka Mljeta. Tada se račun za nastalu štetu upućuje na adresu Ane Stražičić Rodrigues, Pomena 13, 20226 Pomena.

Ne razumijem razinu vokabulara poštovane Ane Mljećke. Zašto je posegnula za riječima gdje spominje krv, koja je prolivena za obranu samostalne države Hrvatske?  Zašto spominje zlikovce, još više, spušta se na nivo, da spominje srpskočetničke i crnogorske teroriste? Čak nas Slovence hvali, da smo divni, ali da im polako otimamo dijelove Hrvatske. U Sloveniji takvim sugovornicima kažemo, da nemaju uredan tavan.
U hotelu Odisej uvijek su sretni, kada dolazimo planinariti na Mljet.
Voditeljica Lindita Zečević nikad mi ne pita, jesam li (donio) vratio onaj komadić Hrvatske, koji sam lani ukrao. Ane priča o otimanju djelova lijepe naše!
Dugi niz godina ljetujemo u Odiseju. Dok se na odlasku opraštam i rukujem s poštovanom Linditom Zečević, obećavam, da ćemo sljedeće godine ponovno doći u Hotel Odisej. Vrlo smo ljubazno pozvani od strane Lindite i svih njezinih ljubaznih kolega na recepciji. Svaka čast Linditi i njenom timu.
Vratimo se Ane Mljećkoj:
Ne razumijem njenu riječ ŠAČICA EURA. Podmirili smo sve troškove boravka u Hotelu Odisej. Platili smo onoliko, koliko je hotel tražio. Ako je iznos plaćanja za Ane šačica eura, to je njezin problem. Cijene boravka u hotelu u današnjem svijetu regulirane su ponudom i potražnjom. Čak je i tvrdnja, da turisti mogu raditi što hoće, na klimavim temeljima.
Ako se odlučite napisati Otvoreno pismo novinama, morate navesti činjenice i stati iza njih. Poštovana Ane nema činjenica i zapravo nema ništa iza čega bi stala. Iskaljuje svoj bijes potpuno bezumno. Šteta za poštovanu Ane, jer je poznata u domaćem kraju. Sada će je još više poznavati, jer se u Otvorenom pismu otkrila u kompletnoj svojoj malenosti.
Sva indiskrecija poštovane Ane pokazuje se i u tome što inzistira na izgradnji obilaznice oko Pomene. U istom dahu ne shvaća, da će za obilaznicu morati posjeći mnogo sličnih borova (zaštićenih) u NP-Mljet. Pa će njen omiljeni bor biti zaštićen nauštrb ostalih stotina, koje će pasti zbog polaganja moderne prometnice. Gospođu Ane ponekad je teško razumjeti.
Gleda usko. Na prozoru svoje kuće u Pomeni vidi samo svoj bor. Pogled joj ne seže dalje od bora.
Razumijem dragu gospođu Ane, da svoj bor voli srcem i da ga brani ako treba i krvlju. Nitko ne spori, da ga ona voli, ali tamo, gdje se može napraviti šteta, potrebno je otvoriti novčanik i platiti nastalu štetu na vozilima koja će pretrpjeti štetu. Još jednom naglašavam, da ovo pismo pišem u ime svih vozača, koji kolutaju očima i škrguću zubima, kada se voze pod Anina bora.
Ako je retrovizor na autobusu oštećen, on ne može nastaviti vožnju. Prijevoznik mora osigurati zamjenski autobus, a časna gospođa Ane dobiva račun. Ne, ne treba prolijevati krv.
Poštovanu gospođu Ane pitajte, zašto je nužno odrezati polovicu bora. Ne znam odakle joj tolika mašta?

Kada netko piše Otvoreno pismo Dubrovnik Insideru, potrebno je pisati istinu, inače je bolje ne sjediti za tipkovnicom računala.
Prije svega, ta osoba mora biti pismena. Ne mogu to reći za poštovanu gospođu Ane. Ne želim je vrijeđati, pa neću napisati, da je polupismena ili još gore, da je nepismena. Ne, NEĆU to napisati.
Nadasve, nije primjereno što je Ane posegnula za nacionalnostima. To smo već prošli i nedopustivo je vraćanje na nacionalne note.
Poštovana gospođa Ane Mljećki napada bez dokaza i na temu, da gosti ne troše novac u restoranima u Pomeni, već samo u hotelu. Gosti koji dolaze u Hotel Odisej, imaju PREDIVNU i DOBRU hranu. Riba je dostupna svaki dan, deserti su fenomenalni. Ovo je hotel, koji zaista brine o svojim gostima. On ih cijeni i zna, da ako žele, da se gosti vraćaju, moraju ponuditi gostu najbolje. Vraćamo se več godinama. Ako je vlasnik stranac (Ane to piše), to nas ne zanima. Zanima nas samo odnos hotelskog osoblja, hrana, čistoća soba.
Ane je svoje mišljenje o tome, da gosti hotela ne troše novac u restoranima u Pomeni, mogla zadržati za sebe. Inače ne zna, koliko sam ja osobno novca potrošio u restoranima. Šteta, što ne čuvam račune, da je ušutkam. Draga Ane polako stari. Očekivao bih, da ima trezveniji i razumniji pogled na svijet.
Ona ga gleda sa svoje točke gledišta.
Pismo je upućeno i poštovanoj gospođi Ane. Pitanje je, hoće li ga ona razumjeti. Proveo sam puno vremena pišući. Ako otrijezni Ane, pismo je postiglo svoju svrhu i nije bilo gubljenje vremena.
Pismo šaljem:
1. NP Mjet
2. NP Mljet-Diana Dabelić
3. Opčina Mljet Babino polje
4. Hotel Odisej Lindita Zečević
5. Planinarsko društvo Mljet-Marin Perković
6. Gospođi Ane Stražičić Rodrigues (Ane Mljećki)
7. Urednici Dubrovnik Insider Ivani Žuvela Kalina
Sve ovo pišem dobronamjerno, jer bih želio uštedjeti troškove, koji bi nastali ako skupi uređaji na autobusima zakažu. Bolje je djelovati na vrijeme, nego voditi postupke kod osiguravajućih društava i sudova zbog nemara.
Od nadležnih službi želim samo:
• Pisanu potvrdu, koja može uključivati:
o Stanje na javnoj prometnici OSTAJE takvo, kakvo je (borove grane će i dalje blokirati promet autobusima i višim vozilima)
o SANIRATI će se stanje javne ceste (granje će se ukloniti samo onoliko, koliko je prema propisima potrebno za prohodnost ceste).