Đuro Capor: Promjene dolaze s novom generacijom političara koji nisu zarobljeni u klijentističke mreže i korupciju

503

Đuro Capor dugogodišnji je dubrovački aktivist za opće dobro. Kandidirao se za gradonačelnika Grada Dubrovnika, a uvodno nam je kazao kako će istinske će promjene donijeti nova generacija političara koja nije zarobljena u klijentističke mreže i korupciju.

Ta se promjena već vidi na razini Hrvatske gdje će stranka Možemo! s Tomislavom Tomaševićem preuzeti vođenje Zagreba, Bandićevim modelom upravljanja i potresom razorenog grada. Vjerujemo da je i Dubrovnik, potresen i uzdrman covid krizom i dugogodišnjom nebrigom za interes građana, spreman za promjene.

Zašto mislite da ste dobar gradonačelnički kandidat?

Za gradonačelnički mandat pripremao sam se tijekom proteklih 15 godina bavljenja pitanjima javnog interesa, katastrofalnog GUP-a, projektima poput HE Ombla ili golf resorta na Srđu. Vjerujem da su građani prepoznali moju srčanost i dosljedno zalaganje te borbu za bolja rješenja za grad i za građane. Očito je da prijeko potrebne promjene koje građani očekuju neće donijeti skupine i pojedinci koji su te probleme stvorili. Zelenu transformaciju te odgovorno i otvoreno upravljanje mogu donijeti oni koji se za te promjene godinama bore.

Što podrazumijevate pod otvorenim proračunom?

Predstavili smo građanima jednostavnu aplikaciju kroz koju bilo tko može vidjeti stanje u gradskom proračunu, koristeći tražilicu za pretraživanje troškova gradske uprave. Namjera nam je i otvoriti proračune javnih poduzeća i ustanova te potaknuti otvaranje proračuna turističke zajednice. Tijek javnog novca, novca građana, mora biti javno dostupan i građanima i medijima i svima zainteresiranima. Odgovornim gospodarenjem s jednakim iznosima novca možemo postići daleko više. To je posebno važno u kriznim vremenima kad mnogi građani jedva drže glavu nad vodom, a socijalno ugrožene skupine građana svoje potrebe ne mogu staviti na čekanje.

Kako namjeravate poboljšati stambeno pitanje u gradu?

Moramo razlikovati uslugu dostupnog stanovanja i stjecanje vlasništva. Niti jedan grad nije u mogućnosti osigurati vlasništvo svima koji u tom gradu žele živjeti. Zato mi moramo provoditi politike koje će utjecati na cijene najma i cijenu kvadrata, a to je jedino moguće ako stanove izgrađene novcem građana Grad zadrži u svom vlasništvu, definira prihvatljive cijene najma i kontinuirano ostvaruje prihode iz tog najma koji će onda ulagati u nove stanove Zloupotrebe koje su se dogodile u slučajevima POS-ovih stanova pokazale su da su mnogi od tih stanova završili na tržištu ili u tržišnom najmu bez ikakvih mogućnosti za Grad da utječe na njihovu cijenu i pristupačnost stanovnicima koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Prosjek stanova u javnom vlasništvu na razni EU je oko 15%, a neki gradovi poput Beča imaju na raspolaganju čak 60% stambenog fonda koji se koristi za uslugu stanovanja uz dugoročan najam. U Dubrovniku je ogroman raskorak između cijena najma ili cijena kvadrata stana u odnosu na prihode građana. Možemo slijediti dobre primjere poput Beča i Berlina, ili one koji su se pokazali promašenima, Vlahušićeve i Frankovićeve.

Spominjete često neadekvatno gospodarenje otpadom, zašto po tom pitanju nema napretka?

Ekologija nije neka usputna tema, pridjev koji tu i tamo nadodamo nekom nazivu jer dobro zvuči. Zelena transformacija je nužnost prepoznata i na razini EU-a kao nešto što hitno i krajnje odgovorno moramo početi provoditi. Za to EU predviđa i konkretna sredstva kojima konačno moramo uspostaviti sustav naplate odvoza otpada prema količini nerazvrstanog otpada, centre za ponovnu uporabu, centre za reciklažu, sortirnice i konačno provesti zatvaranje odlagališta Grabovica koje političke vlasti najavljuju još od 2014. Otprilike pola milijuna kuna godišnje plaćat ćemo penala jer ne sakupljamo dovoljne količine odvojeno prikupljenog otpada. Tek smo na 15%, a trebali bismo biti bar na 45%. Na otvaranju ponuda za izgradnju CGO Lučino razdolje vidjelo se da su pristigle ponude duplo veće od procijenjenih, što potvrđuje da je studija izvedljivosti projekta bila falsificirana, o čemu smo puno puta govorili. Očito je da do realiziranja ovog projekta neće doći. Gradonačelnik Franković odlučio se na nastavak produljivanja vijeka trajanja Grabovice, usprkos upozorenjima da procjedne vode s deponija završavaju u sustavu Omble, što je krajnje neodgovorno i opasno. Naše je društvo zarobljeno HDZ-ovim anti-ekološkim politikama kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini.

Na koji način mislite unaprijediti stanje u prometu i problem nedostatka parkinga?

U proteklim mandatima vrlo se malo napravilo da se pokrenu najavljivane izgradnje javnih garaža u ulici od Gaja, Novoj Mokošici, Zlatnom potoku ili projekt Centar iza Grada. Smatram da prioritet nove gradske uprave treba biti rješavanje ovih problema u kvartovima gdje građani žive, a ne gradnja novih velikih parkirališta u tzv. downtownu. Za ljude koji idu na posao i sve građane trebamo osigurati što kvalitetniju uslugu javnog prijevoza. U posljednje vrijeme javni gradski prijevoznik radio je suprotno, zbog ušteda reducirao je gradske linije i uslugu koju pruža građanima. Neka od prometnih rješenja moguće je izvesti uz minimalne troškove poput omogućavanja prometovanja niz staru bolnicu do parkinga Gradac.

Više puta ste kroz kampanju spominjali ljetnikovac Gučetić u Mokošici u kontekstu nedostatka društveno-kulturnih sadržaja. Do kuda se stiglo s projektom?

Još 2012. godine skupina pojedinaca i udruga pokrenula inicijativu za uređenje ljetnikovca Klementa Gučetića u društveni centar Mokošice. Među njima bio je i velik broj aktivista tadašnje inicijative Srđ je naš, ali i drugih angažiranih pojedinaca, poput pokojnoga profesora Bruna Šišića ili stručnjakinje za dubrovačku ladanjsku arhitekturu Nade Grujić. Takav projekt donio bi uređenje jednoga vrijednog spomenika renesansnoga Dubrovnika i trajno obogatio društveni život stanovnika naselja Mokošice. Zalaganjem Zavoda za obnovu izrađen je arhitektonski snimak kompleksa i konzervatorski elaborat te je grad otkupio i dio zemljišta sjeveroistočno od ljetnikovca kako bi se trajno sačuvalo njegov ambijent. No, to je ipak premalo i presporo. Društveni centar sa svim sadržajima kojih nedostaje od dvorane za ples, prostora za filmske ili likovne radionice, izložbe, projekcije filmova ili kvizove i predavanja za sve generacije je ne samo prioritet, nego i nužnost za kvalitetu života stanovnika Rijeke dubrovačke.

Gradsko vijeće je nakon vaših dugih nastojanja konačno jednoglasno utvrdilo ništetnost koncesijskog ugovora za tvrđavu Imperijal. Što dalje?

Tvrđava Imperijal mjesto je na kojem je obranjen Dubrovnik. Vijećnici liste Srđ je Grad prvi su u javnosti 2014. godine pojasnili štetnost koncesijskoga ugovora za tvrđavu Imperijal i pet godina beskompromisno tražili utvrđenje raskida koji je nastupio samim uvjetima ugovora. Tvrđava je mogla odavno biti obnovljena bespovratnim europskim sredstvima da su ostali akteri u Gradskoj vijećnici imali sluha. Ne vidim ni jedan drugi scenarij za namjenu Imperijala osim suvremenog muzeja koji bi bio mjesto sjećanja i pijeteta, ponosa i slave. Atraktivnost njegovog položaja ne smije biti nešto što će u smislu dodatnih komercijalnih sadržaja primjerenih muzeju unovčiti bilo tko drugi osim naše zajednice. Muzej je i do sada zahvaljujući požrtvovnosti svojih djelatnika ostvarivao odlične rezultate radeći u nemogućim uvjetima. Kroz protekla desetljeća mi kao društvo nismo uspjeli stvoriti mjesto dostojne memorije onima koji su nas najviše zadužili. Umjesto toga, nažalost, samo smo instalirali pa potom deinstalirali jedan skupi i neprimjereni spomenik braniteljima na Pilama. Krajnje je vrijeme za privesti tvrđavu Imperijal jedinoj pravoj i primjerenoj namjeni.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *