MOLIMO GRAD I ŽUPANIJU DA NAM POMOGNU “Svaki dan živimo u strahu i stresu”

2349

Klara Krilanović je sestra jednog posebnog dječaka po imenu Hrvoje. Njezin brat ima najteži oblik autizma, vrlo složenog poremećaja u kojem osobe žive u svom svijetu i specifični su po naglim promjenama raspoloženja.

-Otkad je moj brat ušao u pubertet jako je razdražljiv i agresivan. Hrvoje ima 140 kilograma, visok je 185 cm i ima 19 godina. Svaki dan je borba. Fizički napadi na mamu i tatu. Te scene ne želim ni opisivati, jer vas ne želim uznemiravati. Moji su roditelji sve stariji i slabiji, a on sve snažniji i veći. Često razmišljam o najgorim scenarijima koji se mogu vrlo lako dogoditi. I baš zato, želim nešto pokrenuti i pomoći mojim roditeljima. Doslovno svaki sat, svaki dan, živimo u strahu i stresu.

Obitelj već godinama od institucija traži stambene zajednice, tj rehabilitacijski centar posebno za odrasle oboljele od autizma, u kojem će s njima raditi rehabilitatori, senzorni pedagozi, radni terapeuti, te će nuditi i zdrastvenu zaštitu i njegu 0-24.

– Ispred zgrade trebao bi biti i senzorni park, šetnica, jer to nisu nepokretni ljudi. Oni posebno zahtijevaju fizičku aktivnost. Moramo imati na umu, da će i mala djeca oboljela od autizma sutra postati odrasli ljudi, koji nakon svoje 21. godine spadaju pod socijalnu skrb, jer tada prestaje obavezno obrazovanje. I što onda s njima? Gdje? Moramo naći rješenje. Apeliram ovim putem na grad, županiju i ministarstvo rada i socijalne skrbi. Morate se udružiti i pomoći nam! Neki dan sam pročitala da se otvorio rehabilitacijski centar za autizam u Rijeci. To bi nam trebao biti pravi primjer! Svaka županija to može napraviti. Uz malo truda i dobre volje, naravno. Iskreno se nadam da ćete nam pomoći koliko možete i uspjeti nešto učiniti. Nadam se kako će sve stranke uvrstiti ovo u svoj program, dodaje Klara.

U Hrvatskoj je prema podacima iz 2017.  oko 1 800 osoba oboljelih od autizma, a procjena je da ih je ukupno oko 8 000 jer su uvršteni u neke druge kategorije bolesti. Te je godine bilo procijenjeno u nedostatku točnih podataka da u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima oko 100-injak djece sa nekim poremećajem iz autističnog spektra, a u Gradu Dubrovniku njih 50-ak. Broj se sigurno poprilično povećao u ove posljednje četiri godine.

Razgovarali smo i s majkom dvadesetšestogodišnjaka s težom mentalnom retardacijom, epilepsijom i elementima autizma. Fani Prlić kaže kako je njezin Mateo hiperaktivan, kratko održava koncentraciju, a povremeno je agresivan i autoagresivan.

-Od svoje 22. godine nigdje nije uključen, ni u udruge ni u Centar Josipovac. U Josipovcu je proveo nepunu godinu dana na poludnevnom pa na četverostanom smještaju odakle smo ga bili prisiljeni ispisati jer oni nemaju adekvatnog kadra koji bi mogao skrbiti o njemu. Naš sin je doma već četiri godine. Mislim kako ovaj grad mora osigurati nešto za autističnu djecu, prvenstveno radi njih samih, jer nije rješenje zatvoriti ih u kuću i prepustiti nama roditeljima da sami brinemo svoje brige. Mi smo svakim danom sve stariji i sve nemoćniji i sve više nam se nameće pitanje: Što ako završimo u bolnici, što bi bilo s njim, tko bi o njemu brinuo? Da ne govorim o potrebi da barem dva sata možemo odvesti dijete negdje i posvetiti se samima sebi jer svakodnevna borba i stres kroz koji prolazimo poprilično narušava naše zdravlje, a naša nas djeca trebaju zdrave.

Ovim povodom poslali smo upit Gradu Dubrovniku, gradonačelniku Matu Frankoviću i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, županu Nikoli Dobroslaviću. Pitali smo što je s načelnim dogovorom oko izgradnje stambene zajednice za osobe iz autističnog spektra na području Orašca i je li izrađena projektna dokumentacija.

Stigao je odgovor gradske uprave.

“Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija postigli su dogovor o zajedničkom razvoju projekta koji nije namijenjen isključivo osobama s autizmom. Naime, na području Dubrovačko-neretvanske županije postoji potreba za izgradnjom i osnivanjem Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba s teškoćama u razvoju. U sklopu navedenog projekta bit će i program poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama iznad 21 godine života. Ujedno, u okviru navedenog centra oformit ćemo i posebne stambene zajednice za osobe s invaliditetom.
Zemljište za realizaciju gore navedenog nalazi se na području Orašca i u vlasništvu je Republike Hrvatske. Za isto smo već obavili sve potrebne razgovore kako bi navedeno zemljište prešlo u vlasništvo Grada Dubrovnika. Nadalje, obzirom da postoji veliki kadrovski problem upravo u ovom području od iduće akademske godine Grad Dubrovnik će provesti natječaj za dodjelu stipendija edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, radnim terapeutima i psiholozima kao iznimno deficitarnom zanimanju budući bez navedenih ljudi centar ne može funkcionirati.
U tijeku je izrada projektne dokumentacije na osnovu koje ćemo podnijeti zahtjev za dodjelu zemljišta prema Vladi RH i na osnovu koje ćemo podnijeti zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. Financijski okvir osigurat ćemo kroz europske fondove. Posebno se želim zahvaliti udrugama koje su svoje znanje i iskustvo stavili na raspolaganje, a sve kako bi projekt budućeg centra u potpunosti odgovarao osobama s teškoćama u razvoju.”

Iz ureda župana Nikole Dobroslavića nismo zaprimili nikakav odgovor.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *