Ustavni sud ukinuo kriterij starosti vozila za taksiste i iznajmljivače vozila

922

Ustavni je sud u povodu više prijedloga, Cvijeta Daničića iz Nove Mokošice te osobito kvalitetno obrazloženog prijedloga Zorana Vukasovića i Radio taxi Zagreba – Udruženja autotaksi-prijevoznika Grada Zagreba, koje zastupa odvjetnik Lav Božičević, ukinuo odredbe Pravilnika kojima je uveden poseban kriterij starosti vozila za samo dvije kategorije cestovnih prijevoznika putnika, taksiste i iznajmljivače vozila i vozača. Sažeto, od određenih datuma (neki su produljivani i zbog korone) ti prijevoznici nisu mogli ili od sljedeće, odnosno 2023. godine više ne bi mogli obavljati usluge vozilima starijima od sedam, odnosno pet godina.

Javni prijevoz putnika u cestovnom prometu sukladno zakonu još je moguć kao javni i posebni linijski prijevoz (autobusima), shuttle prijevoz iz zračne luke, povremeni prijevoz i kao mikroprijevoz (na područjima niske potražnje), ali starost vozila kao kriterij Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Pravilnikom je uvelo samo za spomenute dvije kategorije prijevoza vozilima kategorije M1, koji imaju još četiri ili do osam putničkih mjesta. Samo što je za postojeće taksi-prijevoznike primjena odgođena na pet godina od stupanja Pravilnika na snagu, dakle do lipnja 2023. Po predlagatelju Vukasoviću, sporne su odredbe donesene “uz lobiranje i na inzistiranje predstavnika Cammea i Ubera da bi se riješili konkurencije”, a što po njemu “nažalost, predstavnici MMPI-ja nisu uvidjeli”, te je posebno predstavnik Cammea, uz odobravanje direktora Ubera, inzistirao na takvoj odredbi pogrešno navodeći predstavnika MMPI-ja “koji nisu bili upućeni u problematiku”.

Provedba tog pravilnika uspostavila bi monopolistički položaj Ubera i Cammea na tržištu kad bi stupila na snagu u punom obujmu te bi dovela do zatvaranja mnogih malih obrta za autotaksi-prijevoz, osobito u manjim gradovima širom Hrvatske, jer oni ne bi mogli mijenjati vozilo nakon pet godina. Osobito bi bio ugrožen kombi-prijevoz, recimo na Plitvicama, krčkom aerodromu te na gotovo svim otocima s taksi-prijevozom. Grupe mladih turista bile bi uskraćene za jeftiniju uslugu. A već i četvero putnika koji dolaze na barem tjedan dana imaju previše prtljage za osobni automobil. Najjeftiniji novi kombi košta više od 220.000 kuna. U manjim sredinama kao što su Knin, Našice ili Daruvar vlasnici ne mogu angažirati dodatne vozače da bi im se kroz veći promet isplatilo novo vozilo za pet godina, s tim da noćnog prometa gotovo da nema ni u Varaždinu, a kamoli u manjim gradovima u kojima ne mogu u pet godina doseći tvornički predviđenih 350.000 km, koliko je projektiran životni vijek auta, nizao je argumente Vukasović.

I uvjeti kupnje vozila nisu jednaki i pravedni, jer Cammeo kao velika tvrtka s velikim prihodima može biti korisnik leasinga te aute davati u podnajam, dok mali obrti ne mogu, a ni plaćati najam vozila tisuću kuna tjedno jer je Uber “svojim protuzakonitim poslovanjem preuzeo velik dio tržišta nižim cijenama, dampingom temeljenim na protuzakonitom zapošljavanju i neprijavljenom radu”. Nije problem što će otpasti 100 ili 200 taksi-obrtnika u Zagrebu, nego što će otpasti svi u malim gradovima, a Uber i Cammeo tamo neće raditi jer im nije isplativo, zaključio je Vukasović.

I Radio taxi Zagreb je obrazložio: “Zašto se članice EU ne odlučuju ograničiti starost vozila, već sigurnost taksi-vozila reguliraju na druge načine? Jedan je od prvih i najvažnijih razloga vrlo jednostavan ekonomski razlog, a to je nemogućnost amortizacije vozila u roku od 5 ili 7 godina, naravno, a da se time ne ugrozi sigurnost i kvaliteta prijevoza, koja se postiže reguliranjem drugih mjera. U svim članicama EU taksi-usluge nekoliko su puta skuplje i oni ne mogu amortizirati vozila, a kako bi tek onda mogli autotaksi-prijevoznici u Hrvatskoj.” Ustavnom su sudu sporni specifični, izričiti i, kako su tvrdili predlagatelji, drastični, nerazmjerni zahtjevi u pogledu starosti vozila propisani samo za dvije kategorije vozila u javnom cestovnom prometu, što nadilazi samorazumljiv zahtjev za tehničku ispravnost vozila. Također, pri donošenju Pravilnika nisu sagledane objektivne, realne, životne okolnosti i specifičnosti koje odlučno utječu na tržišni položaj pojedinog prijevoznika “sve najslikovitije izloženo u prijedlogu predlagatelja Zorana Vukasovića”, obrazlaže Ustavni sud.

Sporno je što su samo dvjema skupinama cestovnih prijevoznika nametnuta ograničenja u pogledu starosti vozila, a za što razlozi “izuzev najopćenitijih ciljeva i interesa sigurnosti sudionika u cestovnom prometu, nisu jasni, premda bi već i taj cilj, sam po sebi, trebao obvezivati donositelja propisa da sve adresate na razmjerno podjednak način obveže na poduzimanje i poštovanje mjera čija je svrha unapređenje sigurnosti sudionika u cestovnom prometu.” Eventualne razlike morale bi biti jasno i dostatno obrazložene i/ili proizlaziti iz samog normativnog teksta na logičan način, ali ti razlozi iz očitovanja Ministarstva na jasne i konkretne prigovore predlagatelja nisu vidljivi.

Zakonodavac je ovlastio ministra Olega Butkovića da odluči treba li uvoditi ograničenja starosti vozila i s kojim brojem godina, a Pravilnik je izrađen prema preporukama struke, studije koju je sačinio Fakultet prometnih znanosti isključivo za taksi-prijevoznike.

“Obrazlaganje spornog normativnog uređenja starosti vozila zahtjevima sigurnosti u prometu, zatim standardom usluge (to jest činjenicom da je riječ o luksuznijem i komfornijem tipu prijevoza koji građani mogu, ali i ne moraju koristiti, a vozila koja se koriste pretežito u uvjetima gradske vožnje podložnija su trošenju), odnosno smanjenjem emisije štetnih plinova (novija su vozila manji zagađivači) Ustavni sud nalazi legitimnim, ali u tome ne nalazi razlog za izostanak istovrsnih kriterija kada je riječ, primjerice, o autobusima, shuttle prijevozu, povremenom prijevozu, odnosno mikroprijevozu, osobito imajući u vidu da svi navedeni oblici prijevoza putnika, uključujući i javni linijski prijevoz, u današnje vrijeme također zahtijevaju stanoviti standard usluge i sigurnosti (pa tako, primjerice, autobusni prijevoz podrazumijeva, u pravilu, mnogostruko više putnika po jednoj vožnji od bilo kojeg drugog oblika prijevoza – često je riječ o djeci raznih uzrasta, pa i onog najmanjeg – a time i mnogostruko ozbiljnije sigurnosne rizike), dok su vozila i u spomenutim drugim oblicima javnog cestovnog prijevoza neprijeporni zagađivači i neprijeporno su podložna trošenju”, obrazlaže Ustavni sud.

I zamjera Ministarstvu što “de facto nema razloga koji bi objašnjavali drastičnu razliku u normativnom uređenju pitanja starosti vozila kada je riječ o autotaksi-prijevozu, odnosno o iznajmljivanju vozila s vozačem”, čime im je “nametnut nerazmjeran teret te je dovedena u pitanje njihova jednakost i ravnopravan položaj na tržištu.” Pri čemu se vodilo računa da je to djelatnost od posebnog interesa za RH, iz perspektive poduzetnika i korisnika usluga.

Naravno, ustavni suci nisu se bavili budućim konceptom, treba li starost vozila izbaciti ili uvesti to ograničenje za sve prijevoznike, ili u ovisnosti o stupnju nadzora ispravnosti vozila, ali postojeće rješenje resornog ministra “nije unutar ustavnopravno prihvatljivih granica sa stajališta jamstava jednakosti iz članaka 3., 14. i 49. stavak 2. Ustava”. Upozoreno je i na upitnu širinu i “uopćenost” zakonskog ovlaštenja danog ministru bez zakonskih smjernica, premda to samo po sebi nije ustavnopravno prijeporno.

vecernji.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *