PREKO FUNJESTRE by Ivana Žuvela Kalina: Zašto mi je drago što sam žena

91

Ono kad si curica, pa poslije i cura slušaš od žena koje dolaze doma u tvojih na kafu kako su “danima rađale”, kako su teško živjele..Pa ja zamišljala to u najgorim scenarijima i horror filmovima, kakav Michael Mayers i bakraći pored onoga što ja mogu zamislit. Zamišljala sam kako je kukavicama u utorak izasla djetetu glava, u srijedu ruka, pa tek u petak cijelo dijete. Pa su rađale u poljima, zubima prekinule pupčanu i nastavile kopat. Mislila sam se, sinko moj, nema šanse da ti ja rađam i imam djecu. Doduše, ne daj Bože ni da radim u polju, koliko sam smotana, kad bi zamlatila motikom, otkinula bi sebi pola noge. 

Uglavnom, odrasteš uz te crnjake i ne možeš se načudit koliko ljudi na svijetu ima, a majke im sve to preživjele. I onda dođe red na tebe, pa bez rađanja danima, obaviš to u po ure, uru, dvije, pet..ali otprilike za dana. Tek onda krenu jadi, gori i od kidanja pupkovine zubima i motike i polja i svih poroda, ali o tome nekom drugom prilikom. I danas će reći te žene, bilo nam je teško..i sigurno da jest. Rađale, odgajale, prale na ruke, iskuhavale pelene, čistile i još ih nitko nije pitao za zdravlje. Nisu imale pravo glasa, a pritom ne mislim na ono službeno pravo glasovanja. Dobro, ne svaka od njih, moja je baba recimo vazda imala pravo i nadmašivala sve muško što se ikad rodilo po tom pitanju.

Međutim…kako je ženama danas? Danas su i domaćice i majke rade i školuju se..I reć će zločesto muško, htjele ste emancipaciju. Jesmo i neka nama nje, ali žene, priznajte to, vi muška stvorenja, nose najveći teret u ovome društvu. Veći nego ikada dosada. Danas su žene direktorice, menagerice, doktorice, profesorice, u politici, za njih se glasuje, stvaraju svijet na sve moguće načine. I onda dođu doma, dijete im obriše nos od gaće, prospe sladoled po podu, kučak se popiša na tapit..i vodi bolesno dijete liječniku i stoji s njim cijelu noć, prate dječje prestave, utakmice, plaća račune, kredite, riješava sve što treba. I sutra opet digne se, radi, u banci, pošti, DM-u, školi, bolnici, restoranu. Nekad i dva, tri posla, pa promisliš kako je klonirana. Društvo je danas nametnulo da žena mora i lijepo izgledat, vazda imat frizuru, ne daj Bože imat koje kilo viška, bit u formi, vježbat, imat izbijeljene zube, obavezno mora zna razvijat kore, činit marmelade, plest, šit i ukrašavat torte. Mislim da smo i mi same potpomognule to mišljenje danas o savršenoj ženi koja sve može i zna, jer žena ženi zna bit vuk i najgori kritičar.

Uz sve to, meni je osobno drago što sam žena. I da se još sto puta rodim. Samo mi imamo privilegiju plakati ispred punog ormara i plakati kako nemamo što obuć, samo mi možemo sjest jedna s drugom i razgovarat o vremenu, dupinima, orhidejama i bananama u jednom razgovoru, samo mi možemo svaki mjesec urlat na sve što se pokreće i bit malo slabija verzija Hitlera u dane PMS-a, samo mi imamo opravdanje za pojesti pola kila čokolade. Samo mi možemo liječiti svoje probleme cipelama i novim frizurama, samo mi možemo kupovati i kad dođe paket pitati samu sebe “što sam ono naručila?”, samo se mi možemo doslovno popišat u gaće od smijeha.

I još nešto….Žene su najborbenija bića na planeti zemlji. Kakvi leopardi, tigrovi, lavovi, udavi…Kad ženi staneš na žulj ili se ne daj Bože dirneš u nekoga ili nešto što voli, bolje ti je pravit se mrtav. Nema te prepreke, te osobe koja će je spriječiti da se izbori za ono u što vjeruje. 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *