Marin Miletić, diplomirani teolog, saborski zastupnik MOST-a i kandidat za gradonačelnika Rijeke prolazi kroz teško razdoblje svog života. Njegova Danijela je jako bolesna, a on svoje misli i osjećaje iznosi svakog dana.
Bacanje kamenčića
– Javili mi liječnici da su Danijelu premjestili u sobu. Nedugo zatim me nazvala moja ljubav. Teže govori i polako, ali bit će to sve dobro. Došao sam ju vidjeti. Ispod prozora. Zovem – ne javlja se. Bacam kamenčiće u prozor. Pazim da su maleni, ali da se čuju. Glupo bi bilo da saborski zastupnik razbije bolnički prozor. Otvara gospođa koja je s njom i kaže da odmara. Ne može se sama ustati. Ali je dobro. Neka, neka odmara ljubav moja. Jednom, kada smo tek prohodali Danijela i ja. Točnije, to vam je bilo 1997. godine sam ju jako naljutio. Ono, nadobudni glupkasti mladac koji je mislio da će biti po njegovom. Kad ono – s druge strane Danijela. Kaže ona meni nakon kraće šetnje idem doma, dosta je. Ja joj uzvraćam da ću je čekati ispred stana dok se ne vrati. Dok ne izađe opet van. Uđe Danijela i – nema je. Nema je i nema je. A ja tvrdoglav da teško mogu biti tvrdoglaviji. Gospodin je tesao tu moju narav pa ju usmjerio na dobro. Puna četiri sata sam ju čekao. Počela kiša, ja se ne mičem. Nakon četiri sata zove mene moja kraljica: “Gdje si?” Ja njoj: “Pa gdje bih bio, tamo gdje sam rekao da ću te čekati!” Poklopi i dođe do mene. Ona je tada shvatila koliko ju volim. A ja sam shvatio da bi bilo dobro da budem manji glupan jer imam s druge strane djevojku koja ima stav. Poruka dana: Muževi, čuvajte svoje žene. Pazite ih. Nemojte si dopustiti da zapustite najveće bogatstvo svoga života. Svoje žene. Po svetom sakramentu ženidbe niste vi dvoje, nego jedno! Kao što Biblija svjedoči: jedno tijelo i jedan Duh. Zato kada žena pati, mužu ne može biti dobro. Ali, muž može ponijeti dio tog tereta da olakša svojoj ženi. I onda s ponosom to nosi. Mnogi ste takvi. Bog vas blagoslovio. I ujedno potaknuo druge na svetu ljubav.
Pogrešna pidžama
– Ujutro presica u Rijeci. Pa jurim Danijeli. Sada ću i do Sabora, do svojih na koje sam isto jako ponosan na borbi za pravednije društvo. Dođem ja do Danči, ustane ona i otvori prozor. Uspijem joj ubaciti još jednu pidžamu, poslala me da joj kupim. Otvori ona vrećicu i uznemiri se posve. Teško govori, glava zamotana, ruka nešto šteka, al ona će meni laganim, ali ljutim glasom: “Ista je!” Tko? Ne dam se ja, ali blago niti ne razumijem. “Marine, kupio si mi istu pidžamu kao prošli tjedan”, sada će ona već ljutito. Kažem joj da mi je ta bila lijepa pa sam kupio opet. Gleda me i vidim da je ljuta. Dobro, govorim na glas, sva sreća da si ti gore na katu, a ja ovdje dolje. Hahahah. Smijemo se. Ne uzrujavaj se Danijela, kupit ćemo tri nove pidžame čim mi dođeš doma, kažem joj – važno da me prepoznaješ da sam ja tvoj Marin. Opet se smijemo. Dobro je. Šalje me po kroasane – odlazim po to. Njih ako i falim pa donesem iste – bit će dobro.Danijela, koja kraljica.
Pouka ovog dana: Bilo bi dobro da se naučimo biti zahvalni na svakom trenutku s našim voljenima. Biti prisutan u vremenu. Tu gdje jesmo. I tada kada smo sa svojima – biti tu sa svojima. Duhom i tijelom. l muževi. Svakako pripazite kada vas žene pošalju po pidžame da ne kupite iste.
