VLASNICA BORDOŠKE DOGE: Insi nije kriva za napad, izašla je kroz ogradu koju je susjed trebao dovršiti!

3160

Jučer smo objavili tekst pod naslovom “U LAPADU: Pas me ugrizao za nogu, trgao par sekundi..” koji je izazvao lavinu komentara na našoj Facebook stranici, a koji možete pročitati OVDJE.

Javila nam se vlasnica bordoške doge koja je ugrizla našu sugrađanku i htjela ispričati svoju stranu priče.

-Otišla sam na posao tog jutra, oko 9, kao i svakog dana. Radim 12, 13, pa i do 15 sati dnevno. Dođem doma tijekom dana uru vremena, otuširam se i vratim se na posao, uvodno je kazala Samantha Radić.

Kako je Samantha kazala, pas je doma po danu s mačkama, a uvečer je izvede u šetnju.

-Nazvao me uvečer bivši muž i kazao mi kako je Insi izletila na put i kako je ugrizla ženu, prijateljicu od susjeda. Nije mi bilo jasno kuda je pas mogao izaći. Na ogradu smo stavili dvije šipke da se ona ne može provući.

Isti dan, nešto kasnije, Insi je udario motor, izletila je na put.

-Od šoka je i bježanja izletila, ali vidjela sam da je u redu, jer je trčala. Zazvala sam je, vratila sam je doma, zatvorila i vratila sam se na posao. Zvala sam susjeda, pitala sam da mi kaže što se dogodilo, on mi je rekao da je pas ugrizao ženu. Susjed je kazao kako je “moj pas bez nadzora mjesecima”. O čemu pričamo, ona je čuvar! Ona nikad nije izašla sama odavde. Živi u ograđenom prostoru, a šeta na lajni. Napominjem kako nije istina da nisam pitala kako je gospođa koju je Insi ugrizla, zvala sam isti momenat, nisam znala kako je ta žena došla tu samo pokupiti dijete, ali susjed je počeo vrištati na mene, kako on ima dvoje male djece..Ispričala sam se i kazala kako nemam pojma kuda je pas izašao. Promislila sam kako je netko možda došao, otvorio vrata i pustio je vanka. To mi je bilo jedino logično.

Samanthi nije jasno zašto joj susjed nije dao broj telefona napadnute prijateljice.

-Kako ću se ispričati ako ne znam o kome je riječ?

Susjed je vlasnici psa kazao kako će zvati policiju.

-Razgovarala sam s policijom, a susjed mi je rekao ovako: Ili ćeš ti riješit psa ili ću ti ga ja riješit! Znači, to je prijetnja! Prije par godina ga je moja majka čula kako je prolazio ovuda i kazao, onako sebi u bradu pogledavši moju Insi: “Nećeš ti još dugo…”

-Uvijek kad je vidi, kad ona zalaje, viče joj: “Mrš, mrš, đukelo”..dodaje Samanthina majka.

Samantha je dodala kako su ti susjedi imali dosada dva psa koje više nemaju.

-Nikad ih nisu šetali, vazda su bili zatvoreni, a jedan je 24 sata na dan lajao. Zašto su se riješili tih pasa? Jer ja ne znam sa živinama, a oni znaju? Moj pas, uz mene, nikad nikoga nije ugrizao. Jednom je puknuo lanac, to se dogodilo ispred Studenca, ali ja je znam kontrolirati, kad ide čovjek, ja je vežem, kad nema ljudi pustim je da se malo istrči. Mog psa neće nitko vidjeti da ide bez povodca po Uvali, izbjegavamo ljude, idemo kasno uvečer, kako bi izbjegli stres i ona i ja.

Napomenula je kako joj je ovo dosada peta ili šesta bordoška doga.

-Žena je rekla kako ju je doga trgala. U policijskom izvješću stoji da su lakše tjelesne ozlijede. Znači, da je trgala nogu, ona ne bi nogu imala. Zna se što je čeljust bordoške doge, otkinula bi joj barem dio mesa na nozi da je bilo tako kao što je rekla.

-Tu je oduvijek stajala ograda, od kantuna do kantuna, to je naša stara ograda. Kad su oni tu preselili, vikali su na Insi “mrš” i svi su se kao njihovi prijatelji tu bojali prolaziti, da ona ne bi izletila vanka pa ih pojela. Jedan dan je taj naš susjed odlučio promijeniti ogradu. Našu ogradu, ali nas ništa nije ni pitao. Ako je nekoga trebao pitati o tome, trebao je pitati mene. Promijenio je dio i nije drugi dio završio. Rekao je kako je pas to pregrizao, što se može lako utvrditi da nije istina. To je otkačeno i nije ponovo zakačeno. To treba kliještima zakačiti, ostala je rupa kroz koju je ona očito izašla, kazala je Eli Radić, Samanthina majka.

Gospođa Eli tvrdi kako je nekoliko puta pitala susjeda misli li završiti ogradu. U međuvremenu je s obje strane narastao pitomi bršljan.

– Bršljan sam ošišala sa svoje strane, pa kad sam došla doma i zatekla policiju, pitala sam kako je pas prošao.

-Ovo je skinuto, ali nije napravljena ograda do kraja. Nije pas to pregrizao. Rekla sam mu: “Dulje ja živim s psima, nego ti s ljudima.” Ođe nema ni otisaka zuba, niti je pregriženo. Ovo je ostavljeno napola urađeno, kao svi meštri, započne se posao i ne dovrši se do kraja. Kad se već u to uprtio, onda je trebao napraviti kako treba pa pas ne bi imao kuda izaći. Ja nisam tražila da mi mijenja ogradu, da je ostala stara ograda, pa da je popustila, napravila bih je sama, iako sam slijepa. Sve sama odradim. Ako dotična gospođa nas tuži za napad, mi ćemo tužiti njega da on plati odštetu, dodala je starija gospođa Radić.

Kazala je kako je ta ograda započeta prije par godina, ali od tog bršljana nisu vidjeli da je otkačeno i kako se stvorila rupa kroz koju je pas izašao vanka.

-Pas grize jer se boji i iz nijednog drugog razloga. Nije da ona nije pod kontrolom, ja sam s njom stalno doma.

-Ne želim da se mene proziva ni krivu ni dužnu. Da sam vidjela tu rupu, zatvorila bih je odma. Sve ću tužiti za ovakve komentare i napade na mene, odmah se doznalo o kome je i kako riječ, ovo je jedina bordoška doga u gradu. Naša je Insi ženka, pravi je čuvar. Napominjem kako evo ja izlazim s imenom i prezimenom, a ne kao kurva skrivećki, kazala je za kraj Samantha Radić.

 

 

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *