Žene su slobodne da rade što hoće, ako ne znaju mogu naučiti, govore vremešne i simpatične gospođe u mirovini koje svoje vrijeme provode na najbolji mogući način.
Naime, one u prostorijama Doma u Gružu izrađuju brojne vunene stvari od kušina, torbica, cipelica za bebe do privjesaka za ključe, suvenira i toplih džempera.
Vlasta Tokić, Anica Celić, Ivanka Mamuzić, Ane Baule, Vesna Kozina, Ivana Barbarić, Marija Katičić, Neda Čihorić, Ane Čuić, Sonja Trojković i Katica Orban su dame koje smo zatekli u njihovom kako kažu dnevnom boravku.
Počele su se okupljati prije nekih desetak godina, i govore kako godine ne broje, glavno je da su tu na okupu.
– Spremamo poklone koje ćemo poslati djeci u ženski đački dom, vrtićima, susjedima u Gružu, Domu za starije i nemoćne osobe Domus Christi, Udruzi srce Zeline, Društvu multiple skleroze čiju i zahvalnicu imamo i tako dalje.
Kažu kako je cijela priča krenula kad je tajnik tete Katice imao prostoriju ovdje i rekao joj kako bi mogla doći raditi nešto ovdje jer je penzioner.
– Tako sam počela raditi ovdje i onda sam zvala neke žene, neke su same počele dolaziti i ovo nam je malo pomalo postao ritual. Svim umirovljenicima poručujemo da nas posjete. Čisto je i toplo, ne morate raditi, ali se možete družiti s nama. To je jedini ventil da ne stojiš u kući ili u kafićima – naglašava gospođa Katica.
Njihova okupljanja su organizirana utorkom i četvrtkom, poslije 16 sati i stoje dokle im se stoji.
– Imamo grijanje i sve nam je fino. Nitko se ne svađa jer svatko ima obavezu. Ljeti nismo ovdje jer je vruće i škola je završena. Ljeti se kupamo, pomažemo raznim udrugama. Domu umirovljenika poklanjamo sve što ispletemo. Napravimo papuče, šalove, privjeske, priredimo im lutriju i oni izvlače – govore gospođe te dodaju kako se umirovljenici u Domu strašno vesele kad dobiju poklone.
Ne primaju nikakva financijska sredstva od nikoga, same sebe financiraju.
– Same smo ovdje, imamo kasicu u koju svatko stavi koliko može i onda od toga iznosa nešto zajednički kupimo ili eventualno ako idemo u posjet Domus Christi odvedemo umirovljenike na palačinke. Sad ćemo na kućice – kroz smijeh govore dodavši kako su sve manje više iz Gruža, osim Vesne iz Lapada i Ane iz Knežice koja se požalila na manjak autobusnih linija prema gradu.
U posjetu im može doći tko god hoće, a posebno pozivaju mlade.
– Može bilo tko od građana doći, posebno naglašavamo kako bi bilo lijepo da mladi dođu i nauče plesti. Pozivamo sve koje imaju volju da nas posjete, ne trebaju ništa donijeti samo dobru volju – zaključuju ove šarmantne gospođe.
U ovo predbožićno doba, kad je već hladno i svi se zatvaraju u svoje kuće, ne zaboravite kako postoje i ove gospođe koje, iako u mirovini i u poznim godinama, pokazuju svoje srce na najljepši mogući način i vraćaju vjeru u ljudskost. Zaželite se ikad malo topline, posjetite ih, nećete požaliti.
Dio atmosfere pogledajte u fotogaleriji.
