Kako se nositi s tinejdžerom u kući

63

Većina roditelja svjesna je da će se njihova djeca suočiti s razdobljem puberteta i ući u tinejdžerske godine, ali koliko god se pokušali pripremiti na to, neke su situacije šok za cijelu obitelj.

Ana Kandare Šoljaga, psihoterapeutkinja te vlasnica i voditeljica psihološkog savjetovališta, napisala je knjigu jednostavnog naslova ‘Tinejdžeri’, ali unutar nje nalaze se mnogi korisni savjeti kako se roditelji lakše mogu nositi s izazovima odgoja kada im djeca uđu u pubertet. U razgovoru nam je otkrila što se promijenilo u odnosu na bivše generacije i roditelja i tinejdžera te kako se lakše nositi s problemima koji se javljaju.

Pubertet je pojam kojim označavamo fizičke promjene kojima započinje razdoblje adolescencije. Središnji dio adolescencije, koji zovemo tinejdžerstvo, traje od trinaeste do devetnaeste godine, i upravo je to razdoblje u kojem možemo vidjeti najintenzivnije psihološke promjene na djeci.

Najčešće roditelji, negdje u razdoblju sedmog razreda osnovne škole, počnu primjećivati tri procesa: vrlo intenzivne emocionalne reakcije tinejdžera, potrebu za odmicanjem od roditelja i izraženu važnost pripadanja grupi vršnjaka.

‘Svijet oko nas jako se brzo i jako opsežno promijenio. Ova generacija roditelja tinejdžera poduku o roditeljstvu dobila je od svojih roditelja u posve različito vrijeme i u posve različitim okolnostima. Jednostavno rečeno, metodama roditeljstva koje su današnji roditelji dobili od svojih roditelja istekao je rok trajanja prije nego što su ih uspjeli upotrijebiti i one jednostavno više ne djeluju. To svi roditelji primjećuju i vrlo često se zbog toga osjećaju bespomoćno i izgubljeno’, objasnila nam je profesorica Šoljaga.

Koliko je zapravo roditeljima puno teže nositi se s izazovima odgoja, pokazuje samo jedan primjer. Nekada bi se roditelj nagnuo kroz prozor da vidi s kim mu se dijete druži i što radi. Djeca su se okupljala ispred zgrade ili na obližnjem igralištu. Igralište današnjih mladih generacija veliko je onoliko koliko doseže signal kojim se može spojiti na internet. Na tom nesagledivo velikom virtualnom igralištu, nerijetko povezani i udruženi, vrebaju brojni međunarodni kriminalci i perverznjaci, pritom još nevidljivi! Kako se nositi s tim? Kako u takvim okolnostima biti odgovoran roditelj i paziti na sigurnost svoje djece? To današnji roditelji nisu ni od koga mogli naučiti i potrebna im je stručna pomoć i konkretan savjet kako se postaviti i što poduzeti. Upravo takve konkretne savjete za konkretne suvremene probleme izložila je u knjizi.

Suvremena neuroznanost objasnila nam je da se tijekom tinejdžerskih godina događa vrlo intenzivan razvoj mozga, zbog kojeg sve ono što se događa s tinejdžerom i oko njega ima potencijal da posve promijeni njegov život, na bolje ili na gore. Mozak tinejdžera djeluje poput spužve, marljivo bilježi sve što doživljava i izostavlja sve ono čega nema. Kasnije, nakon tinejdžerskih godina, kada se razvoj mozga značajno uspori, puno je teže izbrisati ostavljene ‘otiske’, kao i upisati neke nove. Ove znanstvene spoznaje stavljaju veliku odgovornost na sve one koji se bave tinejdžerima, a posebno na njihove roditelje. Upravo u tom smislu treba razmišljati kada govorimo o načinu komunikacije s tinejdžerom: činite sve ono što bi voljeli da vaše dijete nosi zapamćeno u sebi cijeli svoj život, budite maksimalno moguće smireni, ne zaboravite da je tinejdžeru mozak u razvoju i naravno: budite dobar primjer. Nikako ne koristite one metode koje su se koristile nekad u prošlosti, a koje su u međuvremenu postale ilegalne (batine, omalovažavanje, zastrašivanje i sl.).

Pet najčešćih pogrešaka koje sam uočila da roditelji čine opisala sam zato da bih roditeljima pomogla osvijestiti ih i bolje se s njima nositi. Radi se o najčešćim propustima u komunikaciji, najčešćoj pogrešci u razmišljanju koja roditeljima oduzima snagu (sve ili ništa), nejasno određene ciljeve, pravila i granice, neustrajnost i otpor prema vlastitoj promjeni. Preopterećenim roditeljima jako je važno izdvojiti ono najvažnije i ono što će im, ako to riješe, brzo i učinkovito podignuti efikasnost u zahtjevnom poslu roditeljstva’, rekla nam je profesorica Šoljaga.

Kako poboljšati komunikaciju s djetetom

Prioritet u komunikaciji uvijek treba biti izgradnja i njegovanje mosta između srca tinejdžera i srca roditelja. Taj most je najbolji sigurnosni pojas koji roditelji mogu dati tinejdžeru. Kvalitetna komunikacija s tinejdžerom uvijek započinje kvalitetnim odnosom koji roditelj ima prema samome sebi. Radeći već gotovo dva desetljeća s tinejdžerima i njihovim roditeljima, Kandera je primijetila da, kada su roditelji rasterećeni, kada dobro razumiju sebe, osjećaju da se dobro nose sa zahtjevima života i razumiju ono što se događa njihovom djetetu, komunikacija između roditelja i tinejdžera postaje puno bolja i kvalitetnija.

Kada roditelj treba ‘priznati poraz’ i potražiti pomoć stručnjaka

U teškim okolnostima i izazovima odgoja tinejdžera roditelji ponekad ne mogu sami riješiti veće probleme s djetetom. Tada je za cijelu obitelj najpametnije potražiti stručnu pomoć.

Nesretno zaljubljeni tinejdžer ili onaj koji se razočarao u prijatelja može djelovati vrlo depresivno, ali depresija kao poremećaj koji zahtijeva pomoć stručnjaka ipak se razlikuje od lošeg raspoloženja ili uobičajene tuge koju svi ponekad osjećamo. Prvo što roditelj može primijetiti kao signal da se radi o nečem što traži stručnu pomoć je produljeno trajanje (više od dva tjedna) vidljivo lošeg raspoloženja (tuge, ali i ljutnje i nervoze) kojem ne pomaže uobičajeno tješenje roditelja i vršnjaka. Ukoliko je uz to prisutna promjena u navikama hranjenja i spavanja, bezvoljnost i osamljivanje, potrebno je potražiti pomoć.

Drugi primjer je vrlo općenit jer se većina tinejdžerki suočava s nezadovoljstvom svojim izgledom. Tako će barem pokušati biti na dijeti tijekom tinejdžerskih godina. Kako znati je li to samo zabrinutost ili tinejdžerki prijeti opasni poremećaj hranjenja? Ukoliko roditelji primijete da se cilj mršavljenja stalno pomiče prema niže, a da pritom mršavljenje ne izaziva radost, nego zabrinutost i još izraženiju kritičnost prema vlastitom tijelu, vrijeme je za oprez. Ako se uz to primijeti povlačenje od prijatelja i društva, gubitak menstruacije ili znakovi povraćanja, treba potražiti stručnu pomoć.

Iz ovih primjera vidljivo je kako će roditelji morati i dalje sami raditi taj najteži posao odgoja i prije svega vjerovati svojoj intuiciji. Za svaku veću nedoumicu trebaju i moraju potražiti savjet jer je očito da im je suvremeni način života donio najizazovnije zadatke odgoja do sada.

tportal.hr

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *