KANDIDAT ZA ŽUPANA MARKO GILJAČA: Naša županija posljednjih godina nije politički akter, već promatrač!

388

Na predstojećim izborima Srđ je Grad će sudjelovati i na županijskoj razini. Njihov kandidat za župana bit će Marko Giljača, vijećnik u aktualnom sazivu Županijske skupštine Dubrovačko – neretvanske županije.

Riječ je o učitelju matematike i fizike, koji je prethodno 15 godina proveo u novinarstvu, aktivnom sportskom djelatniku u judu, sudjelovao je u radu brojnih organizacija civilnog društva, osobito u edukaciji mladih kroz radionice i programe razvoja demokracije i participacije mladih u društvenom životu.

Jedini si županijski vijećnik Srđevaca. Što si kao jedinka mogao promijeniti i na što utjecati?

Kad smo prije 8 godina ušli u Gradsko vijeće, nastojali smo podizati kulturu dijaloga i argumentirane rasprave o temama o kojima se odlučuje. Na isti smo način i iz istih razloga željeli ući i u Županijsku skupštinu. Za svaku se sjednicu temeljito pripremamo i cijeli tim ljudi radi na proučavanju točaka dnevnog reda, što vjerujem da je i javnost mogla prepoznati kroz rasprave koje sam vodio na sjednicama. Nažalost, često su te rasprave nailazile na muk s druge strane. Politička opcija koja ima većinu u Županijskoj skupštini rijetko ima potrebu raspravljati o temama o kojima odlučujemo. Imam dojam, da osim nekoliko izuzetaka, samo čekaju da dignu ruku, izglasaju odluke koje je predložio župan i odu doma. Ako ćete mi vjerovati, od većine vijećnika HDZ-a i njihovih partnera, jedino što sam čuo na sjednicama Županijske skupštine bila je izjava „prisežem“ kada im je započeo mandat i čitanje vijećničkih pitanja s papirića koje im je netko drugi pripremio. Nevjerojatno mi je da se netko uopće kandidira biti predstavnik građana u Županijskoj skupštini, a da u tri i pol godine mandata nema potrebu izreći bar neki stav ili mišljenje o točkama o kojima se donose odluke i koje bitno utiču na kvalitetu života, rada i društvenih okvira u kojima žive građani Dubrovačko – neretvanske županije.

U takvim okolnostima i okruženju, trudio sam se utjecati primjerom i izlascima za govornicu, prijedlozima, dobrom pripremom i načinom obraćanja izazvati reakciju s druge strane. Politiku vidim kao mjesto gdje se sučeljavaju ideje i vizije s ciljem boljeg života građana. I radovalo bi me da sam mogao čuti argumentirane stavove koje se temelje na drukčijim pogledima od moga. Međutim, skoro cijela županijska vijećnička većina skriva se iza lika župana Nikole Dobroslavića, i ponekad Tea Andrića, koji su jedini u ključnim trenutcima znali izaći na govornicu i raspravljati. Od ostalih uglavnom ni traga ni glasa!?

Jesi li se baš zbog te funkcije odlučio kandidirati za župana Dubrovačko-neretvanske županije?

Odluka o našem izlasku na županijsku razinu nije donesena iz hira i nekih osobnih ambicija. Kada smo prije godinu dana odlučili da je potrebno krenuti u širenje i traženje partnera diljem županije s kojima bismo izašli na izbore, zapravo je bila je riječ o osjećaju odgovornosti, ali i potrebe da se stvari mijenjaju na svim razinama političkog odlučivanja. Problemi koje osjećamo lokalno, u gradovima i općinama u kojima živimo, ne mogu se riješiti samo na toj razini. Potrebno je djelovati i na županijskoj i na nacionalnoj razini, kako bi se utjecalo na donošenje boljih i pravednijih rješenja koji će prvenstveno stvoriti društveno – politički okvir u kojem će se podići razina kvalitete života građana, poslovanja poduzetnika, edukacije, zaštite okoliša i baštine. Nakon sedam godina u političkom prostoru i više od 15 u aktivizmu, sada smo osjetili da je došao trenutak kada možemo reći da smo spremni, imamo ljudske kapacitete, znamo i možemo ponuditi po nama puno bolju viziju razvoja Dubrovačko – neretvanske županije. Krenuli smo sa širenjem ideje među brojnim grupama ljudi i pojedincima koji kvalitetno djeluju i rade u svojim sredinama i vidjeli da uistinu ima mnogo ljudi s kojima dijelimo ideju pravednijeg društvenog razvoja, kojima je dosta klijentelizma i korupcije i koji su spremni, unatoč riziku koji to nosi, usprotiviti se svim lošim stranama dosadašnjeg modela upravljanja koje su podjednako pothranjivali i HDZ i SDP i sve ostale oportunističke opcije koji su do sada vodile državu i županiju. Okupili smo jedan snažan tim ljudi diljem Županije koji ćemo uskoro predstaviti i s kojim vjerujemo da imamo priliku ponuditi promjenu modela upravljanja na županijskoj razini. Nadam se da će to građani i prepoznati.

U cijelom tom procesu, obzirom da sam radom u Županijskoj skupštini prilično upoznao ovlasti, organizaciju i način rada županijske vlasti i uprave, osjećao sam odgovornost ponuditi se kao osoba koja će predstavljati naše zajedničke ideje kroz kandidaturu za župana, a iznimnu partnericu imam u Igri Šain Kovačević, pravnici iz Korčule i članici UO Nove ljevice te cijelom nizu sjajnih ljudi koji su nam se pridružili s Pelješca, Korčule, Lastova, Mljeta, Elafita, Konavala, Župe dubrovačke, Primorja i Neretve.

Slušajući konferenciju za medije na kojoj je Srđ je Grad predstavio kandidate na kojoj si naglasio kako se u globalu misli kako županija nema puno ovlasti zbog nerada trenutnog župana. Možeš li nam ukratko reći na kojim područjima: škole, zdravstvo itd bi se moglo puno toga više poraditi, a dosada nije?

U izbore na razini Dubrovačko – neretvanske županije idemo uvjereni da županije mogu i trebaju biti nositelji razvoja cijele regije, poticati dijalog s općinama i gradovima kako bi se provodila rješenja koja će podizati kvalitetu života svih stanovnika. Županije trebaju postati progresivan politički akter koji će povezivati, okupljati i jasno komunicirati potrebe hrvatskog juga prema državnoj razini vlasti.

Nažalost, naša županija posljednjih previše godina nije politički akter, već promatrač. Promatrač koji slijepo slijedi upute, bez svoga vlastitog glasa, bez energije koja bi potaknula promjenu i bolje uvjete života, rada, poduzetništva i svih drugih aktivnosti koje su potrebne građanima. Time postaje nevažna i građani je doživljavaju više kao teret, nego kao odgovornu regionalnu upravu i javni servis svojih stanovnika.

Međutim, županija nije nevažna. Nikako. U svojim ovlastima ima neke od ključnih područja koji mogu učiniti život i te kako ljepšim i boljim. Krenimo od zdravstva i socijalne politike, preko ekologije i upravljanja otpadom, koncesija, vezova, javnog pomorskog dobra, poljoprivrede, srednjoškolskog obrazovanja do prometnih rješenja i prostornih planova. Samo sam nabrojao neka od ključnih područja koja su direktno u ovlastima županije. Zar je sve to nevažno?

Naravno da nije, ali ukoliko želimo bolje i pravednije politike u svim tim područjima, trebamo bolju i drugačiju županijsku vlast.

Krenuo si od zdravstva, koje je pod posebnim pritiskom i bez aktualne epidemije, a poseban problem su i domovi za starije, mjesta za je vrlo malo i čeka se godinama. Kako bi to riješio?

Sadašnja vlast samo transferira sredstva s državne razine i uglavnom šuti dok se gomilaju dugovi u zdravstvu, raste pritisak na zdravstveno osoblje, krše im se radna prava i smanjuje kvaliteta usluge građanima. Svima nam je postalo jasno koliko je zdravstvo sustavno uništavano posljednjih 25 godina. S jedne strane imamo javno proklamirane političke parole o javnom zdravstvu i ulaganjima, dok s druge strane ispod žita propagiramo zdravstvene modele koji su više oslonjeni na američki model, nego na europske prakse, a kamoli na tradiciju javnog zdravstva, model koji se kao jedan od najboljih razvija još od polovice prošlog stoljeća ma idejama dr. Andrije Štampara i njegovom načelu da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti.

Sve državne vlasti, ali i šutnja županijskih, licemjerno su pričali jednu priču, a u stvarnosti gomilali dugove u zdravstvenom sustavu i povećavali opterećenje na liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i svom zdravstvenom osoblju. Samo zahvaljujući tim iznimnim ljudima, koji daju puno više nego što je normalno za očekivati, naši građani još uvijek imaju kakvu-takvu kvalitetnu zdravstvenu skrb. A politika samo otežava i podmeće klipove, istovremeno protežirajući društveno – ekonomski jaz, raslojavanje stanovništva i usluga u zdravstvu.

Treba nam jasna vizija kakvo zdravstvo hoćemo. I županije u tome trebaju imati glasnu i jasnu poruku. Zar kao osnivači i upravitelji bolnice i cijelog javno – zdravstvenog sustava nemamo odgovornost i obvezu biti snažni politički akteri koji traže bolje uvjete i usluge u zdravstvu? Odluke se uistinu donose na državnoj razini, ali Županije trebaju biti inicijatori promjena i s građanima kao snagom koja stoji iza njih. Tako jasno moramo reći da želimo održivi zdravstveni sustav u kojem zdravstveno osoblje neće pucati pred opterećenjem, niti će u prva tri mjeseca odraditi maksimalan zakonom dopušten broj prekovremenih sati, a nadalje dobrovoljno biti u prekršaju jer žele ponuditi bolju uslugu građanima. Moramo reći da želimo sustav u kojem ćemo moći imati zahvate i usluge za koje imamo znanje i opremu u Općoj bolnici Dubrovnik, a ne da nam to brane propisi HZZO-a; u kojem će razina osnovnih usluga u zdravstvu dostupnih svima biti bazirana na razini stvarnih potreba.

Županije i župan imaju obavezu biti glasni zagovarači promjene. Ako ne valjaju zakoni i pravilnici, onda treba to glasno reći i tražiti njihovu promjenu. Ako treba osnažiti svoje zahtjeve podrškom građana i zdravstvenog osoblja, župan se ne treba bojati zatražiti i njihovu pomoći i glas. Kroz sve dopuštene procedure, od prijedloga, deklaracija pa, ako treba i prosvjeda. Ako treba mijenjati stambenu politiku, a svi znamo da treba, onda treba biti glasan i jasan politički akter koji će to omogućiti. Ništa se ne može promijeniti preko noći, ali važno je okrenuti kotač zdravstva u pozitivnom smjeru i usmjeriti ga u pravom smjeru, a to je odgovornost koja leži na županijskoj vlasti.

Spomenuo si stambenu politiku, a često kao Srđevci govorite o prostornom planiranju kao pokretaču promjena. Što se sve može učiniti na tom području?

Jako puno. Prostorno planiranje i urbanizam definira budućnost prostora u kojem živimo i kroz njega se vidi i smjer u kojem vlast upravlja razvojem određenog područja. Nažalost, Prostorni plan Dubrovačko – neretvanske županije primarno razvoj vidi u gradnji novih turističkih i apartmanskih kapaciteta. Mi u njemu nosimo 150 tisuća turističkih ležajeva u novim turističkim zonama!? Zar je zaista to jedini smjer koji vidimo i možemo osmisliti?

Nedavno smo na Gradskom vijeću Grada Dubrovnika imali priliku slušati o izmjenama DPU Orašac. U tom se neostvarenom turističkom projektu broj ležajeva povećao za 2500. Umjesto da smo arhitektonski i urbanistički osmislili novo naselje s preko 400 stanova i cjelokupnom društvenom infrastrukturom, javnim sadržajima i zelenim zonama za rekreaciju i odmor, koji su nam nužni kako bi imali gdje planirati budućnost naših mladih, mi dodatno povećavamo broj ležajeva i umjetno podižemo vrijednost projekta koji je još od 2006. godine mogao graditi turističku zonu. Imali su 15 godina i propustili su tu priliku. Vlast koja je akter u podizanju kvalitete života građana, planirala bi nove stambene zone, gradovi bi povećavali svoj stambeni fond kako bi na taj način kontrolirali i cijene najma i cijene stanova i otvorili perspektivu za razvoj baziran na znanju i povratku mladih školovanih kadrova. U takvim urbanistički promišljenim novim zonama stanovanja, koje ne bi bile oslonjene na očiti promašaj POS modela gradnje stanova, koji prvenstveno pogoduje bankama i građevinarima, a ne građanima, dobili bismo prostor i za rješavanje problema u zdravstvu, visokom školstvu, ponudom kontroliranih cijena javnog najma nedostajućem visoko kvalificiranom kadru. Kroz takve zone mogli bismo planirati i gradnju novih domova za starije, gdje oni ne bi bili isključeni iz društvenih tokova, već bi bili uklopljeni u život novih naselja. Za sve to potrebna je jasna vizija i volja za pokretanjem promjena, a mi to imamo.

Vidimo kako je corona kriza utjecala na cijeli svijet, a samim time i na naš turizam. Misliš li da je aktualna vlast napravila sve što se moglo i što je to što bi ti eventualno napravio drugačije?

Kao i po pitanju zdravstva i drugih sfera u županijskoj ovlasti sadašnja vlast pokazala je da nema kičmu za provođenje vlastitih politika, već samo slijepo transferira odluke i preporuke iz Zagreba. Dok smo jasno mogli čuti promišljanja kako pomoći stanovnicima svoje regije iz recimo Istre ili Varaždina, Dubrovačko-neretvanska županija nam je kroz naš stožer bila samo papagaj koji ponavlja sve što bi naložili Capak, Božinović i ostali. Treba priznati i pohvaliti da je organizacijski sve to dobro funkcioniralo, bolnica i javne zdravstvene službe podnijele su, i još uvijek nose, veliki teret krize, ali bilo bi lijepo od vlastitih izabranih predstavnika na županijskoj razini čuti neku samostalnu inicijativu koja bi pomogla poduzetnicima koji su se našli u teškom položaju, školstvu ili bilo kojem drugom području djelovanja.

S druge strane, kada spominjemo turizam kao glavnu gospodarsku djelatnost na našem području, od početka slušamo kako je ovo prilika za kreiranje novih politika i programa budućeg razvoja koji bi bio održiv, otporan i u sinergiji sa životom stanovnika. Međutim, osim lijepih riječi, vrlo malo je na tom planu napravljeno. Svi znamo negativnu stranu turizma, gužve, opterećenje komunalnog sustava, negativni utjecaj koji masovni broj turista i dnevnih izletnika vrši na kulturnu baštinu i zaštitu okoliša. Odgovorno bi bilo u ovom razdoblju, kada je djelatnost turizma zaustavljena pandemijom, otvoriti javnu raspravu među svim sudionicima turističkog sektora kakav turizam želimo u budućnosti. Zar se nisu mogle organizirati online tribine na kojima bi stručnjaci i ljudi s višegodišnjom praksom u turizmu i neospornim znanjem, mogli predlagati moguća rješenja i iznositi vizije i kreirati strategije i operativne planove za budućnost. Umjesto toga, svi samo čekaju da pandemija prođe i vrati se 2019. godina. Treba biti iskren i reći, ova je pandemija promijenila društvene okolnosti u cijelom svijetu i kreira se novi sustav vrijednosti, poslovanja i budućeg rada u turističkom sektoru. Ono što nam treba jasna je vizija podizanja kvalitete usluge kojom ćemo s manjim brojem gostiju i vršnim opterećenjem moći ostvariti približno jednake financijske rezultate i zajedničko djelovanje svih sudionika u turizmu, od javnih institucija i politike, preko znanja i iskustva koje nose naši turistički i ugostiteljski djelatnici, do jasnih politika koje će otvarati prostor za jeftinija ulaganja i olakšati opterećenja na poduzetnicima, istovremeno potičući lokalnu nabavu i razvoj eko poljoprivrede, ribarstva, marikulture.

U konačnici, treba nam povjerenje i optimizam da znamo kamo idemo, da našim gostima nudimo sigurnost i dijelimo s njima kvalitetu života koju i sami imamo.

Govorio si o plavom i zelenom gospodarstvu. Možeš li nam reći u kojem smjeru bi mogli ići i kako iskoristiti te resurse?

Gospodarstvo u kojem dominiraju djelatnosti vezane za turizam i ugostiteljstvo ponajviše generiraju prekarne oblike rada, kao što su sezonski rad i rad na određeno vrijeme. Pandemija je izravno razgolila sve nedostatke neplanskog razvoja monokulture turizma utemeljene na paradigmi neprestanog rasta. Cilj nam je pokrenuti promjene koje će voditi prema zelenom gospodarstvu, koje nudi veću otpornost na izazove vremena u kojem živimo i koji su još pred nama.

Prelazak na kružnu ekonomiju radi smanjenja proizvodnje otpada i prekomjernog korištenja resursa, poticanjem ponovne upotrebe i recikliranja, aktiviranje sredstava iz EU fondova i stvaranje sirovina koje bi mogle pokrenuti novu proizvodnju. Kada bismo uz sortirnice i kompostane izgradili i granulatore plastičnog otpada, stvorili bismo sirovinu za proizvodnju proizvoda od reciklirane plastike. Zašto ne bi sva komunalna oprema bila izrađena u lokalnim pogonima koje bi otvorili poduzetnici u novim poslovnim zonama koje možemo otvoriti? Sigurno da postoji poduzetnički potencijal, ali mora postojati i povjerenje u vlast koja će osigurati kontinuirano dostupnu sirovinu (plastični granulat i javne natječaje kojim bi gradovi i općine po načelu zelene javne nabave nabavljali komunalnu opremu lokalno. Vlast bi naravno trebala iz jednadžbe proizvodnje izbacili korupciju kao stvarni trošak koji danas imaju svi koji posluju s javnim institucijama.

Nadalje, zeleno gospodarstvo podrazumijeva i energetsku održivost, prelazak na obnovljive izvore energije i podizanje energetske učinkovitosti. Kada govorimo o prehrambenom suverenitetu koji se pokazao iznimno važnim u vrijeme epidemije, mislimo na razvoj bioekonomije kroz znanstveno utemeljenu organsku poljoprivredu, ribarstvo i akvakulturu te inovativnu prateću prehrambenu industriju, jačanje zadrugarstva i izlaska na tržište kroz klastere u poljoprivredi i poticanje načela od polja/mora do stola u ugostiteljskoj i turističkoj industriji te poticaje za uvođenje zelene javne nabave.

Razmislimo i o zelenim politikama i održivom turizmu koji predviđa razvoj cjelogodišnjeg turizma kroz stvaranje alternativnih oblika turističke ponude, poput zdravstvenog turizma, kulturnog turizma i ekološkog turizma. Da bismo to mogli, prethodno moramo zaštiti prostor kao jedini preostali resurs. U skladu s europskom strategijom zaštite bioraznolikosti cilj je do 2030. zaštititi minimalno 30% površine mora i 30% površine kopna.

Ekonomske politike koje predlažemo usmjerene su na dobrobit ljudi, na održivo korištenje resursa te na osiguravanje jednakosti i dostojanstvenog rada. Za Srđ je Grad navedene vrijednosti imaju veću važnost od rasta BDP-a i trebaju biti ugrađene u svaku strategiju ekonomskog razvoja!

Bitna je tema svakako Lučino Razdolje i uništavanje Malostonskog zaljeva. Poznat nam je stav Srđevaca o tome, imaš li ideju kako na drugi način riješiti gospodarenje otpadom u županiji?

Pitanje održivog upravljanja otpadom vrlo je složen sustav koji zajednički trebaju provoditi građani, općine i gradovi i sama Županija. Nažalost, kao i u svim drugim segmentima županijskog planiranja razvoja, mi prepisujemo gotove modele spuštene s državne razine, ne uvažavajući raznolikost stvarnih potreba koje ima Dubrovačko-neretvanska županija u odnosu na neke regije u unutrašnjosti. Jedino što su smislili naši prepisivači napraviti je novi Obrovac, županijski centar za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju, uzeti europske novce i kao uspjeh sebi pripisati detoniranje ekološke bombe u prostoru u kojem živimo, koja može uništiti podzemne tokove pitke vode, kompletnu tradiciju i gospodarski potencijal školjkarstva i marikulture u Malostonskom zaljevu. Pritom se služe svim majstorijama opsjene kako bi nas uvjerili da krško područje ne propušta vodu, dok istovremeno njihova djeca i unuci u školi uče da živimo na krškom terenu koji je protkan kapilarnim podzemnim tokovima vode. I dok grade CGO Lučino razdolje, lokalni HDZ-ovi šerifi u općinama i gradovima još nisu implementirali ni R od razdvajanja, sortiranja, recikliranja, odvajanja biorazgradivog otpada ili kompostiranja. Dubrovnik stagnira na 15 posto razdvojenog otpada, županija u svojim dokumentima nosi 60 tisuća tona miješanog komunalnog otpada, a izrađivaču Studije izvedivosti šalje podatke o 72 tisuće tona!? Istina je sljedeća, HDZ-ova klika pokušava prevariti i građane i Europsku uniju. S CGO Lučino razdolje stvara novo odlagalište otpada koje će konzumirati puno više od postavljenih ciljeva na koje smo se obvezali ulaskom u EU.

Postoje kvalitetna rješenja koja bi uvažila geografsku posebnost naše županije, veliki broj otoka i složenu povezanost. Riječ je o policentričnom sustavu upravljanja otpadom, koji podrazumijeva više lokacija koje čine nominalno jedinstveni centar za gospodarenje otpadom, a svaka bi pritom imala visoko postavljene i realno ostvarive ciljeve razdvajanja od 50-60% u roku od nekoliko godina, s ciljem da za 10 godina budemo na razini uspješnih hrvatskih i europskih primjera koji razdvajaju više od 80% otpada. Iz ponovnog stavljanja u upotrebu recikliranih materijala, možemo dobiti sirovinu za poticanje zelene industrijske proizvodnje. Pogledajte malo primjere diljem Europe i vidjet ćete što se sve može napraviti od plastičnog i staklenog granulata, biootpada ili recikliranog papira. Sve te pozitivne primjere, kao i jasno razrađen plan upravljanja otpadom u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, detaljno ćemo predstaviti u sljedećim tjednima, kada budemo predstavljali naš izborni program.

Zaključno želim poručiti, za nas je čist zrak, čisto more, pitka voda, domaće sjeme i kvalitetno upravljanje otpadom puno domoljubnija tema, nego sami simboli ruke na srcu i pjevanja „Bože, čuvaj Hrvatsku“. Trebamo odgovorne politike koje će osigurati i predati zdrav okoliš budućim generacijama. I zato pozivam sve građane da nas podrže, pridruže nam se i budu dio promjene.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *