Rat svijetova, poznata radiodrama u režiji Orsona Wellesa iz 1938. koja je bila emitirana upravo na današnji dan prije 75 godina, uz sebe vezuje zanimljivu priču. Naime, emisija je izazvala masovnu histeriju i paniku među stanovništvom dan uoči popularne Noći vještica.

‘Dame i gospodo, prekidamo naš glazbeni program radi izvanrednih vijesti Intercontinental Radio Newsa. Dvadeset minuta prije osam, prema središnjem vremenu, profesor Farell s opservatorija Mount Jennings uočio je nekoliko eksplozija zapaljivog plina koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi plin vodik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom’, ovim riječima počela je radio drama na CBS-ovoj postaji, koju je režirao tada 23-godišnji Orson Welles.

Cijela priča ostala bi tek djelić radijske povijesti, da emisija nije izazvala paniku među američkim stanovništvom neviđenih razmjera.
‘Dame i gospodo, ovo je nešto najstrašnije što sam vidio u životu… čekajte.. nešto puže iz šupljine stroja. Netko ili… nešto. Vidim da iz crne rupe vire dva svjetleća diska… jesu li to oči? Moglo bi biti lice. Da, moglo bi biti lice… nešto izlazi iz sjene poput sive zmije. Još jedan. I još jedan. Izgledaju mi kao nekakva ticala… vidim tijelo tog stvora… ogroman je poput medvjeda sa svjetlucavom kožom… Dame i gospodo, ovo je neopisivo. Jedva se mogu prisiliti da gledam u to…’

Uvjerljiva gluma, uključivanje astronoma u program, izvještaj reportera s mjesta događaja, zvučne kulise koje imitiraju izvanzemaljski zvuk – sve to dodatno je potpirilo vatru među američkim stanovništvom.
Bilo je onih koji su povjerovali u to i zabrinuli se, ali brojke nisu toliko goleme koliko se neprestano netočno ponavlja. No, priča je ipak itekako poučna jer podsjeća na pitanje medijskog utjecaja, istinitosti i odgovornosti.
Naknadno se uključivši, slušatelji su pomislili da CBS radio prenosi izvanredne vijesti o napadu Marsovaca. Welles i glumačka skupina dramu su izvodili kao izravan radijski prijenos što je ponajviše navelo slušatelje da zaključe kako je riječ o stvarnoj prijetnji koja dolazi s Marsa.

Policijski telefoni, radio postaje, novinske kuće, bile su zatrpane pozivima uplašenih građana, a organizirane su čak i molitve. Jedan farmer navodno je zapucao na vodotoranj misleći da je Marsovac. Program je slušalo šest milijuna ljudi, od čega ih je više od milijun i pol povjerovalo u istinitost priče. Uz to, ljudi su tada imali naviku mijenjati radio postaje tijekom stanki, što je Welles iskoristio za dramatičan uvod u priču. Tijekom emisije doznao je da je među stanovništvom nastala panika, iako je CBS u nekoliko navrata prekidao emitiranje naglašavajući kako je u pitanju fikcija. Welles se na kraju emisije slušateljima ispričao zbog nastale panike.
‘Doviđenja svima i sjetite se idućih dana lekcije koju ste naučili večeras. Taj nasmijani, užareni, kuglasti uljez u vašoj dnevnoj sobi je bundeva. A pozvoni li vam netko na vrata, otvorite ih i shvatite da nema nikoga. To nije bio Marsovac, već Noć Vještica.’

Prema procjenama analitičara, izvedbu je slušalo oko šest milijuna slušatelja, od kojih je milijun i pol povjerovao da će ih pokoriti Marsovci.
Iako je nakon ovoga došao na zao glas, Wellesu je ova emisija donijela do tada neviđenu međunarodnu popularnost. Kasnije se ispričao i izrazio žaljenje zbog posljedica koje je izazvala njegova neobična adaptacija. Navodno ju je nekoliko mjeseci od emitiranja, u jednom od svojih javnih nastupa spomenuo i Hitler. 

Nitko nije stradao zbog posljedica slušanja Rata svjetova, nitko nije završio u bolnici i nije bilo nikakve masovne panike. Cijela ‘uljepšana’ priča zapravo je postala dio modernog folklora i ogledni primjer kako se glasine i medijski interesi mogu urotiti kako bi dezinformaciju proglasili istinom, koja takvom ostaje već više od 60 godina.

(Media Servis, djecamedija.org)