Leća je, jednostavno rečeno, zdravlje na tanjuru. Ova ukusna, povoljna i nutritivno bogata namirnica nepravedno je ignorirana na našem području posljednjih godina, no kada se uvjerite u to koliko je dobra za zdravlje te naučite razliku između crne, smeđe, zelene, crvene i žute leće, sigurni smo da će se vrlo skoro naći na vašem stolu.

Leća je izuzetno zdrava i nutritivno bogata biljka iz porodice mahunarki, a potječe s Bliskog istoka, no jeli su je još i naši preci iz razdoblja neolitika. Leća je, nakon soje, povrće s najvećim udjelom bjelančevina, zbog čega predstavlja važnu ulogu u prehrani, naročito u južnoj Aziji.

Iako je kod nas pomalo zapostavljena, koristi se i u domaćoj kuhinji. Odlično se slaže s rajčicom, lukom, češnjakom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirom. Slaže se i uz širok spektar začina, počevši od mažurana, lovora i majčine dušice pa do kumina, kurkume i raznih mješavina karija.

Najčešće se priprema kao glavno jelo u obliku variva ili juhe, no leća može poslužiti i kao ukusan prilog mesu, u kombinaciji s tjesteninom, palentom, na salatu ili kao namaz, a od nje je moguće napraviti i polpete. Brašno leće može se miješati s brašnom žitarica u pripremi kruha i kolača.

U 100 grama leća sadrži 48 posto proteina i 46 posto vlakana od ukupnih preporučenih dnevnih potreba, zbog čega se preporučuje i u dijetalnoj prehrani, a sadrži i nezasićene masti koje čuvaju srce. Također sadrži značajne količine vitamina i minerala, a odličan je izvor i tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka.

‘Leća ima veće količine folata, koji je potreban trudnicama, izrazito je dobar izvor proteina za osobe koje primjenjuju neki od oblika vegetarijanske prehrane, sadrži veću količinu ugljikohidrata i proteina povoljnih za prehranu sportaša te omogućuje veći unos vlakana, zaštitnog čimbenika u razvoju srčanožilnih oboljenja te dijabetesa’, ističe nutricionistica Ana Ilić, dodajući kako ‘ograničenja u konzumaciji leće mogu imati jedino osobe koje pate od sindroma iritabilnog crijeva ili drugih bolesti gastrointestinalnog sustava’.

Osim što je ukusna i lako dostupna, leća je jeftinija alternativa mesu, a puno se lakše i priprema. Kako bi bila lakše probavljiva, uvijek ju stavljajte u kipuću vodu, a vrijeme termičke obrade ovisi o vrsti koju kupite u trgovini.
Razlikujemo pet vrsta leća: zelenu, crnu, smeđu, crvenu i žutu.

‘Prema sastavu makro i mikronutrijenata, nema velike razlike između smeđe, zelene, crvene i žute leće, no ponešto se razlikuju u sastavu pojedinih biološki aktivnih komponenata. Međutim, globalno gledajući, sve vrste leće sadrže polifenole, fitosterole te saponine koji imaju pozitivan učinak na sveukupno zdravlje. Stoga, budući da različite vrste leće imaju približno sličan nutritivni sastav, prilikom njene kupnje i pripreme treba voditi računa o tome za što ju planirate upotrijebiti jer se razlikuju s obzirom na teksturu i okus’, objašnjava nutricionistica Ana Ilić.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.