Javni apel jednog roditelja, oca osnovnoškolaca o problemima u Osnovnoj školi Mljet, prenosimo u cijelosti:
Osnovnoškolsko obrazovanje trebalo bi biti valjda najljepše doba u našim životima, ne kaže se zaludu „Od kolijevke do groba najljepše je đačko doba!” Ponavljam, trebalo bi! Vjerojatno i jeste većini, ali našoj djeci nije već duže vremena. Mljetska osnovna škola svakodnevno izaziva šok i nevjericu u očima naše djece, svakodnevni stres nas roditelja i naše djece doveo me je do ludila i više ne mogu, ne želim i neću šutjeti.
O količini nesposobnosti, nestručnosti, nemara nisam stručan, ali o o nemoralu većine koji rade s našom, mojom djecom, e s tim ću početi! Smeća, boca, limenki, opušaka oko škole i ispred škole… Ali, prije svega, zaposleni u posljednje dvije godine uopće ne znaš tko im je dao potvrdu radne sposobnosti, kako su prošli liječnički, kako su dobili uvjerenje o nekažnjavanju ! I prije nego se iskrcate na otok nećete čuti riječi hvale za našu školu i njihove djelatnike! Koga god pitate za komentar il će se uhvatiti za glavu il će odmahnuti rukom! Svi šute! Pisali su roditelji i prije mene i inspekciji i Županu, ali ništa se nije pomaklo prema naprijed. Pisali su i posjećivali i općinskog načelnika i Župana, ali politika te stavi, politika te štiti! Meni su moja djeca važnije i od politike i od političara!
Došli tako jedno jutro žena i ja u školu, tražimo ravnateljicu. Ne smijemo ući, epidemiološke mjere su takve i ok, dežurni učitelj će je obavijestiti. Traži je učitelj u školi i oko škole, ali nema je. Čekamo 20ak minuta, hladno je, bura puše, al kad smo čekali nećemo odustati. 8:40, evo je, dolazi ravnateljica negdje odozgo sa šalicom, idu iza nje spremačica i psihologica… Pitam za radno vrijeme, ali nije me čula, a mislim ni vidjela! Odmahnu sam rukom i otiša, ostala žena, ona ne odustaje. Nema tu razgovora i dogovora….
Bilo je i ranije neugodnih trenutaka, ali uvijek su djeca bila na prvom mjestu, i kod bivšeg ravnatelja i kod prošle ravnateljice. Ovo što se događa u našoj školi je za plakati! Tužno i žalosno! Kažu, tražili ste dobili ste!
Najnovija ludost ravnateljice od 15. veljače uvela je osmi sat! Još su svega tri mjeseca ostala do kraja škole, al evo sad se sjetila kako treba uvesti osmi sat. Da ne govorim da je ovo peti raspored od devetog mjeseca… Nismo u gradu, ova otočna škola spada u škole pod posebnim uvjetima rada, pa bi valjda trebalo imati u vidu i te „posebne uvjete” prije svega na udaljenost i prijevoz djece. Meni će dijete sutra završiti nastavu u 12:15 (razredna nastava) i onda će čekati do 14:50 autobus i doći kući u 15:30 (ustaje u 6:30)! Dijete od svega 9 godina?? Što ta djeca rade od 12:15 do 14:50? Što jedu? Misli li ta ravnateljica da su djeca nakon izbivanja iz kuće skoro 9 sati sposobna napisati zadaću i naučiti? Pravilna prehrana ništa, neka im se osigura topli obrok
(Statut OŠ Mljet, članak 17),
-
Škola izvodi produženi boravak učenika, prema aktu osnivača o organizaciji produženog boravka. -
Za vrijeme boravka učenika u Školi ustrojava se njihova prehrana u skladu s normativima propisanim od Ministarstva zdravstva.
Dnevni obroci svest će se na taj kasni ručak ili ranu večeru, čime djeca naraušavaju svoje zdravlje i prehrambene navike. Ili ćemo mi roditelji ostavljati posao i svaki dan ići po svoju djecu!? Zoveš i pitaš, nikakvog odgovora osim „Sve je u skladu sa Zakonom!”
E, pa draga ravnateljice nije sve u skladu sa Zakonom, nije ni ova odluka kao ni mnoge vaše ranije! Zakon o odgoju i obrazovanju članak 51.
(Članak 51. (NN 68/18) (1) Dnevno trajanje nastave učenika utvrđuje se rasporedom sati s time da nastava predmeta koji se izvode obvezno za učenike razredne nastave ne može iznositi više od 4 sata dnevno, a za ostale učenike osnovne škole više od 6 sati dnevno. ).
Nisam učitelj matematike, ali od početka prvog sata u 8:00 pa do kraja osmog sata u 14:45 ima više od Zakonom naznačenih 6 sati.
Čitam i gledam raspored, nema novih predmeta, svi su predmeti kao s prethodnog rasporeda, dapače, ima manje jer više nema dodatne informatike!
Neprimjereno ponašanje učitelja i konstantno vrijeđanje djece koji svega (prosječno) sedam učenika u razredu nisu u stanju naučiti za dva. Ostavljanje djece same preko sata! Prazne bilježnice nakon 6 mjeseci nastave? Učitelj iz informatike? Gdje je nestao?
Naša škola kao da je ostala tamo negdje u sredini 20og stoljeća; nema informatičke opreme, nema natjecanja, nema sportskih aktivnosti, nema školskih priredbi, nema knjiga za čitanje, nema klima uređaja, nema izleta, nema ekskurzija, nema grijanja
(gasi se rano i već u 12h djeca oblače jakne i kapute, učitelji sjede pored radijatora u kaputima i odbrojavaju kad će kući).
O svemu ovemu i puno toga više poslano je i Županu naše Županije i našem općinskom načelniku, ali ništa riješeno nije. Dapače, sve je gore i gore! Možda koje slovo na papiru na nekom portalu ili dnevnom tisku učini nešto pa da i moja djeca na otoku Mljetu dobiju školu po mjeri učenika. A ne da bi se pojedinci zbrinuli jer nemaju gdje i što raditi.
Svakodnevno možemo čitati o problemima unutar odgojno obrazovnog sustava, evo još jedan u nizu problem, pa se možda i kod nas na otoku promijeni situacija na bolje jer voda nam je svima došla do grla. Ja nisam sposoban voziti avion pa se ne guram, jednako tako nisam sposoban upravljati ustanovama i tvrtkama pa se ni tamo ne guram!
Pozivam Župana i Načelnika neka konačno poduzmu nešto po pitanju škole na otoku jer ako se ovako nastavi ne piše se dobro nikome od nas, bit ćemo otok bez budućnosti unatoč ljepoti prirode i svoj blagodatosti.
