“Poštovani mediji, prikupili smo i pripremili preko dvadeset priča naših članova vezanih uz gorka iskustva s inspektorima i inspekcijama… Nadamo se da će ove iskrene, životne priče malih poduzetnika pomoći da cijela javnost shvati kakav teror inspektora poduzetnici preživljavaju”, rekao je Hrvoje Bujas, predsjednik Udruge Glas Poduzetnika.
“Ovakvih priča možemo prikupiti stotine i tisuće, a prikupljati ćemo ih i objavljivati dok zaista ne vidimo promjenu i da naša država postaje Hrvatska 2.0.”, kaže Bujas.
Ribolovci u mutnom
Imao sam firmu koja se 25 godina bavila veleprodajom, maloprodajom i proizvodnjom ribolovne i ronilačke opreme. Opskrbljivali smo preko 70 dućana širom Hrvatske. Ove godine smo odlučili sve zatvoriti. Ta odluka je donesena dosta teško i uz puno promišljanja, da li nastaviti raditi u uvjetima pravne nesigurnosti gdje ti inspektor kroji sudbinu, ne po zakonu nego kako se njemu svidi. Evo primjera: pita mene inspektor kako deklariramo ronilačka odijela. Kažem, pa kako ih je špediter tarifirao, kao sportsku opremu. Kaže on meni, to ronilačko odijelo se može okarakterizirati i kao zaštitna oprema, a kao takvu morali ste ishoditi ateste materijala, koje je obavio zavod za mjeriteljstvo i gubljenje vremena (zamisli – robu koja ima sve europske certifikate treba dodatno certificirati). Onda mi kaže, iako nije uspio ništa pronaći, zašto na svakoj udici nema deklaracije ako se prodaju na komade. Kažem, da je deklaracija na kutiji jer ne stane na svaku udicu. Napiše zapisnik i prekršajnu prijavu koja na sudu padne ali mi odnese živaca i dva radna dana. Drugi biser mi dođe u skladište i nađe da nismo imali minimalno tehničke uvjete jer su bili u izradi. Tip nam kaže da nismo smjeli raditi bez toga i da nam pečati firmu ,oduzima svu dobit od početka godine i oduzima svu robu zatečenu u skladištu. Prošlo je oko 20 dana dok stvar nije došla na sud. Zamislite kako je 20 dana živjeti u strahu da će sve za što si radio 20 godina biti oduzeto zbog jednog papira koji je u izradi. Kad smo došli na sud sutkinja nije mogla vjerovati zbog čega nam je zapečatio firmu. Rekla mu je doslovno je li normalan, i odbacila prijavu. Eto to su vam naši inspektori. Kažnjavaju mimo zakona i propisa jer svaki od tih šerifa zakon može tumačiti kako ga volja. Ne treba ni reći da nam nitko nije nadoknadio izgubljenu dobit a da ne govorim živce. Nadam se da će ovom konačno doći kraj i da će se naša udruga izboriti da se prestanemo osjećati kao kriminalci i građani drugog reda.
A gdje je firma?
Meni su jednom došli da je netko prijavio da je na zgradi tabla, a da tu zapravo nema firme. Samo sam ih pitala a koja vam to nepostojeća firma uplaćuje ovoliko para u proračun svaki misec? I onda da neka pokažem rješenje o registraciji, a sudski registar je na internetu. Bit će joj onda falija registar stvarnih vlasnika, pa je mislila da lažem, da sam nestvarna…
Ajde pokažem ja i to, pa još 101 papirušinu, ugovor radu, pa prijavu na MIO, pa prijavu na zdravstveni i tako to, sačinile su zapisnik da nema nepravilnosti i išle ča… Ne znam zašto su otišle skoro pa plačući, mito ipak nisu pitale, a da i jesu od mene bi dobile samo prijavu šefu. Čak im nisam sakrila ni tariguz. Nije prošlo neko vrime, eto ti druge s istog tog državnog, oće gledat Windowse, ono, jesu li pravi. Ajde sve je pregledala, pa došla do televizora. Hoće i njega pregledati. Dobro, možete, ali to je televizor, kažem ja… Ode i ta plačući… I nije pitala mito. Zanimljivo, vidila sam ih još puno puta, kad je dvije godine trajalo kršenje ljudskih prava i samoblokade poslovnog računa za vlastitu plaću, ali o tome ću morati pisati drugi put jer ako sad počnem, ja ću počet’ plakat…
Ja mogu što hoću!
Prijateljica ima firmu za čišćenje te je sklopila nekoliko jakih ugovora prošle godine. I sad s obzirom na to da joj je promet naglo porastao (iako je sve naravno potkrijepljeno ugovorima) ona je postala meta porezne. Dolazi inspektorica koju čak mogu i imenovati sa stavom “Što vi ovdje muljate?” i javno govori kako će si kao osobni zadatak dati pronalaženje nepravilnosti i kažnjavanje njene firme. Nakon toga počinje tortura..
Zakonski inspektor može držati nadzor najviše 3 mjeseca i dotična inspektorica je unaprijed najavila da će sva 3 mjeseca biti tu. Nakon toga svakih par dana dolaze zahtjevi da dostavom svih mogućih dokumenata, ugovora, dostavnica, financijskih izvješća, doslovce svega.
Nakon mjesec dana inspektorica blokira račun firme iako nikakva nepravilnost nije pronađena, firma ima cca 30 zaposlenih, nema odakle isplatiti plaće. Dobrostojeća firma dolazi na rub kolapsa.
Pukom srećom prijateljica je posudila novac za plaće. Inspektorica maltretira prijateljicu da zašto radni strojevi nisu u skladištu, jer njoj je nepojmljivo da su strojevi u radu na objektima, tj. na terenu. Prijateljica dolazi na rub živčanog sloma radi svakodnevnog maltretiranja, a zbog neosnovanog i nezakonitog blokiranja računa firme angažira advokata i trenutno je cijeli slučaj na sudu.
Račun su tek nakon djelovanja advokata uspjeli odblokirati, ali tortura je trajala sva 3 mjeseca kao što je dotična inspektorica i obećala. Nakon 3 mjeseca prohtjevi inspektorice se nastavljaju, prijateljica kaže ne možete to raditi a inspektorica govori “JA MOGU ŠTO HOĆU!!”
E upravo ove riječi su prilika i ogledalo našeg inspektorata, a meta im je svatko tko se svojim trudom, zalaganjem i radom malo probije…
Kad vlasnik izrabljuje sam sebe
Firma u vlasništvu H.V. nije u ugovoru o radu navela koliko djelatnika. H.V. ima pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Na ugovore koje smo sklapali sa ostalim djelatnicima nisu imali prigovor. Uslijedila je naravno i kazna! Doduše, to je bilo pred desetak godina, ali vidim kako se ništa nije promijenilo…
Kad još jedan vlasnik izrabljuje sam sebe
Meni je na presudi od suda pisalo, naravno “U ime naroda” i još su samo trebali dodati SFRJ-a, da sam tog i tog datuma sam sebe prevario i zakasnio si isplatiti plaću pet dana, odnosno da je firma u vlasništvu D.P. prevarila D.P. zakasnivši mu isplatiti plaću pet dana! Iskreno, ja veće nebuloze u životu nisam čitao.
Bolje vam je da priznate!
Kod mene u lokalu je bio inspektor i za jednim stolom sjedili su gosti i nije bilo cjenika na stolu – gosti su ga stavili na stolicu sa strane jer kad stave šalice, čaše, pljuge, mobitele nije više bilo mjesta. Inspektor piše kaznu, ja se žalim, pa tko je tu lud, gosti su za stolom, cjenik je tu, nemoj me zezati… Dođemo na sud i sve obrazložimo, kaže mi sutkinja bolje vam je da priznate jer ja vam nikad ne mogu presuditi protiv službene osobe, a ja joj odgovorio; da li Vaš posao da slušate službenu osobu ili da utvrdite činjenice pa donesete odluku?
Znam kako žalbe prolaze, samo ćete si natovarit dodatne probleme
Unatrag možda 3 godine, dok je moja supruga bila suvlasnik, odnosno, ortak u zajedničkom obrtu sa svojim bratom, a ja Katica za sve, iskoristio sam priliku da uletim u čestu zamku u smislu da sam zaposlio djelatnicu po prijateljskoj liniji. Djelatnica je zaposlena na mjestu šalterskog službenika u putničkoj agenciji.
Na česte pritužbe od strane gosta i njene kolegice s kojom je dijelila radno mjesto, bio sam prisiljen često obavljati razgovore s problematičnom djelatnicom, sve u cilju normalizacije zdravog odnosa s klijentima i njenom radnom kolegicom. Moj odnos i odnos njene radne kolegice naspram problematične djelatnice bio je krajnje korektan pa problematična djelatnica nije pretrpjela nikakvu štetu, ni u materijalnom ni moralnom smislu. Zbog obijesti, krišom me prijavljuje Inspekciji rada.
Inspekcija rada dolazi dok mi supruga nije u mjestu obavljanja djelatnosti i u trenutku dok sam ja na cjelodnevnom provođenju izleta s klijentima, van mjesta lokacije putničke agencije.
Inspektorica me telefonski (za vrijeme dok su mi klijenti u neposrednoj blizini cijeli dan, i kada ne mogu voditi razgovor više od 20 sekundi ili uopće ne mogu) pokušava uvjeriti kako sam napravio prekršaj time što sam primio u radni odnos problematičnu djelatnicu 15.06. dok je ona prvi put bila u agenciji 14.06.
Uzalud sam pokušavao objasniti da je 14.06. zapravo njena kolegica bila u smjeni, što se može vidjeti i preko fiskaliziranih računa i preko naše interne evidencije te da je problematična djelatnica u tom trenutku bila samo u svojstvu osobe kojoj, po stažu starija djelatnica, nastoji prenijeti svoja znanja i iskustva te nije imala nikakvog doticaja s klijentima niti odgovornostima koje preuzima danom 15.06.
Sutradan ujutro, nazovem inspektoricu i pitam je zašto to rade, kakav je smisao? Dobivam odgovor da to što sam napravio nije po zakonu te da sam prijavu zaposlenja problematične djelatnice morao obaviti 14.06. Usput dodaje da mi savjetuje neka platim kaznu odmah jer, ako platim odmah, kazna će biti niža pa mi nikako ne savjetuje žalbu jer ona zna kako žalbe prolaze, te da ću si na taj način samo natovariti dodatne probleme (pazite koja retorika). Platio reket da budem miran.
Nemojte uzimati u obzir točnost navedenih datuma jer su dani za primjer i ne da mi se kopati po registratorima i tražiti papire za točne datume i iznose. Mislim da je uplaćen iznos bio nešto oko 3.500 kn a puni iznos 5.000-6.000 kn. Sve sam pokušao što prije zaboraviti, ali evo za vas iz UGP sam se želio ponovo prisjetiti. Ima još iskustava, možda drugom prilikom.
Varao sam potrošače kojima je jako bitno je li spužva za suđe iz Mađarske ili Nizozemske
Ovakvih priča sam skupio hrpu u 30 godina poduzetništva. Trenutno sam na sudu, već treće ročište, zbog nedokazanog i besmislenog grijeha vrijednog manje od 200kn. Sudilo me i zbog deklaracije koja, po inspektoru, nije prekrila zemlju porijekla Nizozemsku, jer je roba došla iz Mađarske (međunarodna kompanija koja ima tvornice u par zemalja), deklaracija se pomakla i vidjelo se ispod jedna zemlja a piše druga. Pa sam varao potrošače, kojima je jako bitno je li spužva za suđe iz ove ili one EU zemlje. Pa sam bio na sudu uz prijetnju oduzimanja vozila jer je vozač u službeno vozilo utovario metar drva itd. Kažnjavala me i carina za 400 kn nepostojećeg duga (iako mjesečno plaćamo stotine tisuća carinskog PDV-a i carine), plaćao sam i poreze koji su u poreznoj “iskočili na ekranu” iako definitivno nismo bili dužni iste, jer trebala nam je potvrda da nemamo porezni dug itd.
Radnik, a ne djelatnik!
Dakle, priča ide u 2008. godinu. Inspektorica rada je došla u firmu i nakon kompletnog višetjednog nadzora gdje nije utvrdila nikakve nepravilnosti, iako je tražila radnike na crno, evidenciju radnih sati, isplate prekovremenih sati, prijave, odjave, platne liste, itd. te nakon što ništa nije pronašla jer radimo 100% u skladu sa zakonom ipak se zakačila za jednu stvar. Naime, u ugovoru o radu je pisalo da se ugovor o radu sklapa s “djelatnikom” Perom Perićem (izmišljeno ime).
Dobili smo prekršajni nalog jer nam je u ugovoru o radu pisalo da je ugovor sklopljen s djelatnikom, a ispravno je trebalo biti “s radnikom”. Još nam je napomenula da prema zakonu o radu ugovor o radu mora biti napisan na hrvatskom jeziku, a riječ djelatnik nije hrvatska riječ (?!?) već ruska. I da će nas zbog toga dati na sud.
Zamislite, zbog neke nenamjerne pogreške koja je toliko benigna, bezazlena i beznačajna mi smo išli na sud. Trošili svoje vrijeme, resurse i živce. Morali smo ispraviti sve ugovore o radu i riječ djelatnik napisati ispravno, odnosno zamijeniti riječju radnik. To je samo jedan od primjera! Imamo mi toga još.
Firma na štandu
Pedesetak puta godišnje idem po terenu, prodajem robu sa štanda koji svaki puta ujutro treba postaviti, pa staviti pod šator stolove i klupe i robu, i sve se natrag pospremi na kraju dana. Jednom sam prilikom došao u jedno manje selo, i taman kad sam postavio konstrukciju šatora, pojavio se inspektor i pitao me za firmu. Firmu još nisam bio istaknuo jer sam doslovno završio s postavljanjem konstrukcije šatora, na koju potom vješam firmu – drugim riječima, još nije bila istaknuta jer nije imala kamo biti istaknuta. U pola 8 ujutro, u selu u kojem, s obzirom na mali broj stanovnika, prodaja ne počinje do 9 – 9:30. Kazna 4.000 kuna. To je bilo prije desetak godina, nisam bio kažnjavan u međuvremenu, jer doista dajem sve od sebe da sve bude po propisima, no zbog straha da se ne ponovi opet ovako nešto, smatram da ću živjeti deset godina kraće.
Likvidacija zbog 344 kune nefiskaliziranih računa
Tvrtka moje kćeri likvidirana je zbog neplaćene kazne po nadzoru poreznog inspektora iz zagrebačke porezne uprave i to zbog neplaćene kazne od 5.000 kn. Kazna nije napisana zbog nadzora tog dana jer je bilo sve u redu, već je dobivena zbog toga jer je gospodin ustanovio da pet mjeseci prije tog nadzora nije u roku 48 sati fiskalizirano pet računa u iznosu od 344 kn. Nikome nije naštetila jer nije bila u sustavu PDV-a, samo porezna nije na vrijeme znala za taj iznos. Nije bježala od toga da je to prekršaj već je zamolila da za taj prekršaj, budući da nije bilo drugih prekršaja do tada a ni kasnije, dobije opomenu. Obraćala se svima, od ministarstva poduzetništva do upravitelja porezne koji se nije ni udostojio javiti. Ništa nije uspjela. Nakon toga otišla je u Ameriku, ima svoju tvrtku, zarađuje i puni američki proračun.
Dal’ imaš pare ili nemaš?
Veliki pozdrav iz Krapine, gdje na razglednici izgleda sve savršeno a u biti je najgora moguća sredina za nekog tko je apolitičan i pokušava samo raditi i nešto postići. Moja iskustva s inspekcijama su sve samo ne ugodna, reket i izmišljene situacije gdje inspektor na sudu laže i dogovara sa sutkinjom i s osmijehom me kažnjavaju. Evo skoro će mjesec dana kako mi je lokal zapečaćen uz blagoslov nekog lokalnog partijskog uvlakača, iako sam imao registrirane djelatnosti fastfood, pizzerija i pečenjarnica, dok su na MTU proizvoljno napisali da ću služiti jednostavna jela pa je i to OK za napisati. U jeku najveće krize, umjesto da ti pomognu, oni te pečate bez imalo grižnje savjesti ponavljajući onu glupost da njima to nije u interesu. To je zadnja situacija. Kad sam tek otvorio, u trenutku rasprave me je inspektorica pitala “dal’ imam pare ili nemam?” Na što su se moje djelatnice samo pogledale u čudu ne vjerujući šta su upravo čule. Situacija druga od iste inspektorice. Za iste stvari sam kaznila Foodbar XXX, ali vas neću jer vi ste “domaći dečki”. A lažni profili s kojih jedva čekaju lajati, to je posebna priča.
Vi ste jako naporni i zahtjevni!
Išao sam početkom ove godine tamo namjerno da dam očitovanje za prekršaj jer sam želio uživo vidjeti kako to diše iznutra. Dakle inspektorica me zaprimila i onda je krenulo tipkanje očitovanja s kojim se nisam slagao pa se nisam slagao dok nije napisano samo ono što je faktično i ima veze sa prekršajem (koji je nota bene i bio čisto da se razumijemo). Onda je to natipkano na laptopu išla printati na uredski prozor jer joj tamo stoji printer, a kabla do radnog stola nema. Pa je onda skužila da nije bas to dobro natipkala i da treba prepravljati i onda je tamo stojeći ispravljala i negodovala. Onda je ušao kolega i rekao da ju šef nervozno čeka. I onda je ona meni rekla da sam ja jako naporan i zahtjevan, da valjda zato sto nisam pognuo glavu i zato što sam istjerao istinu da bude napisana u očitovanju bez ukrasa, grijeha iz prošlosti (svi plaćeni) itd. Mi njih umaramo to je bio zaključak s moje strane. Zgrada izgleda iznutra tako prljavo i prašnjavo da je to čudo jedno.
Priče iz kavane
Kažnjeni smo jer lokal za 16cm2 prelazi kvadraturu za dozvoljeno pušenje. Kažnjeni s 50.000 kuna za “manjak” koji nije postojao jer je inspektor za sve boce Chivasa koje su 0,7 kao mjerilo uzimao litru i naravno da je po tom od svake prodane litre bilo 0,3l “ukradeno”. Također kazna inspektorice, a pala je žalba i na sudu zato jer na cjeniku nije bilo stavke Jamnica okusi, nego je sve bilo pod Jamnica s obzirom da je cijena identična mineralne od 0,25 i s okusom. Radi se o caffe baru u Zagrebu
Uletjeli su kao kauboji
13.11.2019. uletjeli su mi u salon kao kauboji, na tren sam mislila da će me opljačkati… Predstavili su se, pokazali značke i onda počeli tražiti dlaku u jajetu.. Papiri skoro svi u redu, nemam minimalne tehničke uvjete (kad sam tek otvorila nisu trebali, obavljeno mali milijun poziva, naravno nakon godinu dana potpuno sam zaboravila na to. I da zaista ne trebaju jer je zakonom određeno da moja djelatnost za prodaju proizvoda za njegu kose to NE treba jer se podrazumijeva ako se nekome svidi šampon ili neki drugi proizvod koji sam koristila ili preporučila da imam u ponudi za prodaju, ali kažu oni nemaju ništa s time, to Gospodarska radi (usmeno su mi savjetovali da napravim te minimalne uvjete, a u zapisnik su stavili da ne treba).
Blagajna, ispisivanje kopija računa od tog dana jer nije bilo mogućnosti izvući Z traku samo za taj dan budući da je meni knjigovođa rekla da ju radim mjesečno, a ne dnevno. Krenulo zbrajanje računa, zanimljivo je bilo kada je račun od 40,00 kn inspektorica računala kao 50,00 kn i ona meni tvrdi da je 50,00 a ja znam da je 40,00 i pokušavam joj objasniti da je popust bio 20% i da je 40,00 jasno piše (ne znam je li bilo namjerno ili slučajno). Napokon shvati i idemo na brojanje novca i naravno sve štima… Ljuta, kolegi govori ETO VIDIŠ… Ne znam što je to trebalo značiti, ali nema veze, mislim si, sve je ok sada će otići…Koji za**b s moje strane, krivo sam mislila, kao što sam rekla na početku, tražili su dlaku u jajetu… Kako sam ja zatvorila ladicu u kojoj se nalazi blagajna, vidjela je ladicu ispod nje, tražila da ju otvorim, a ja sam ju i otvorila… U njoj je bio moj novčanik (pitala knjigovođu smijem li ga tamo staviti rekla je da smijem, vjerovala sam joj jer ipak radi u Fini) tražila je da ga otvorim, kada sam naglasila da je to MOJ OSOBNI NOVČANIK rekla mi je da, citiram “Nema veze, sve što je u poslovnom prostoru, pripada poslovnom prostoru!!” (Nema nikakve logike, jer ako je tako onda je mogla tražiti i novčanik od klijentice i pribrojiti blagajni, ako je tako onda i ja imam pravo kopati po torbama, jaknama i svemu što se nalazi u prostoru, znači nema logike) i tako ja njega otvorim. U kovanicama moj novac, drugog osobnog novca nisam imala, samo kovanice… S obzirom da je Z traka mjesečna i taj novac u novčaniku više nije znala što bi, kako bi… Sljedećih pola sata ona zove na sve strane ja plačem jer to je nešto što sam stvorila sa svojim mužem svojim rukama, bez kredita, samo štednjom i mukotrpnim radom.