Dolazak u stomatološku ordinaciju često je povezan za strahom.

Obično se misli da je vezan  samo uz dječju dob ali nije tako.

Nakon dvadeset godina radnog iskustva mogu reći da je  strah velika prepreka koju treba savladati.

Kako preventivno djelovati i kako  ga ublažiti ako je već prisutan?

Idemo prvo od rane dječje dobi. Naša najranija iskustva vezana su za usta i njegova osjetila. Uobičajeno dječje stavljanje manjih predmeta kako bi se provjerilo pokazuje koliko usta dominiraju kao sredstvo prvih djetetovih interakcija sa okolinom.  Za psihički razvoj od odlučujućeg  značenja je djelovanje okoline.

Djeca bi svoj prvi odlazak stomatologu trebala imati u ranoj predškolskoj dobi. Od velikog značaja je dobra komunikacija između roditelja i stomatologa.

Zajedničkim snagama trebaju „modelirati“ dijete da dolazak u ordinaciju bude uzbudljiva avantura a ne odlazak negdje gdje boli.

Uz preventivne mjere zaštite od karijesa koje nisu ovdje tema potrebno je u radu poštovati sljedeća pravila:

-dopustiti djetetu da se slobodno izrazi kad god ima za to potrebu

-dopustiti djetetu da izrazi bol na nedestruktivan način

-ohrabriti ga da iskaže osjećaje i potrebu na izravan način

-ne pokušavati igrati ulogu roditelja nego zadržati ulogu podržavajućeg empatičnog i toplog stručnjaka koji sve radi za njegovu dobrobit.

Kod prvog susreta djeteta s liječnikom se mora paziti da to ne bude bolno iskustvo.

Istraživanja pokazuju da oko 5-10% odraslih pacijenata upravo iz straha ne odlazi na redovite preglede. Još je veći  broj onih koji odlaze na preglede a da pri tom osjećaju strah.

Odrasli pacijenti većinom razumiju potrebu za stomatološkim zahvatom ali su često opterećeni prethodnim lošim iskustvima, svojim ili kod bliskih prijatelja, poznanika.

I ovdje je jako bitan individualni pristup.

Pacijenta treba znati slušati ali ga treba i gledati, jer njegove reakcije, motorika i način izražavanja će dobar stručnjak znat procijenit je li u pitanju strah i kako ga smanjit.

Danas se većina zahvata uz dobru anesteziju može odraditi potpuno bezbolno.

Anksiozne pacijente treba primiti prve ili zadnje da bi ih se poštedjelo čekanja ili pričanja o bilo čijim  tuđim iskustvima u čekaonici.

Potrebno je ostaviti dovoljno vremena da se objasni što će se radit, na koji način i kako ćemo eliminirati bol. Neizvjesnost je veliki izvor stresa te je treba smanjiti.

I ono što je najvažnije vjerujte svom stomatologu i pitajte ga sve što trebate znati o Vašem oralnom zdravlju jer danas je lako doći do informacija ali ih je teško procijeniti po važnosti.