Demarin je talijansko prezime, u novijoj povijesti iz okolice Medulina u Istri, kaže Danijela, lijepa novinarka i voditeljica Dnevnika Dubrovačke televizije koja se ovim poslom počela baviti 2012. godine. Osim što je ugodna pojava, Demarin Hasanović ima i onu crtu smirenosti u sebi koja ulijeva potpuno povjerenje, pa joj ljudi mogu reći sve bez obzira na to što se bavi vrlo nezgodnim zanimanjem – novinarstvom. Odnedavno je uplovila i u bračnu luku sa svojim dugogodišnjim partnerom te ističe kako joj je sad puno lakše raditi, a kako se počela baviti novinarstvom, tko su joj uzori i koje su pozitivne i negativne strane ovoga posla otkrila je u intervjuu, a istaknula je i što mladima danas nedostaje.
Sve je krenulo završetkom studija Komunikologije i medija na Sveučilištu New Yorka u Pragu nakon čega joj je ponuđena pozicija glavne urednice na samim počecima portala Dubrovački dnevnik.
– To je trajalo nekoliko mjeseci, a onda sam odlučila poći na doškolovanje u Bruxelles na magisterij. Kad sam se vratila nastavila sam raditi na portalima, pa je na red došla i Dubrovačka televizija, kao logičan slijed mog napredovanja u poslu – govori Demarin Hasanović.
Smatra kako je na televiziji najljepše raditi jer je posao šarolik i dinamičan.
– Kad se pogledaju portali i novine sve se svodi na to da nešto napišeš. Na televiziji možeš eksperimentirati, možeš ići po terenu i odmah na terenu napraviti priču. Dok je na portalima obujam posla dosta ograničavajući – kaže novinarka Dubrovačke televizije dodavši kako se ovim poslom uvijek htjela baviti.
– U biti nisam mislila kako će tako ići jer sam upisala Turističku i ugostiteljsku školu, ali nisam se vidjela u turizmu. Jedna profesorica mi je rekla kako mi gramatika ide, a druga kako je književnost ono čime se trebam baviti. Tako da se logično nametnulo to da se bavim pisanjem, spojila sam sve segmente koji mi amo reći idu i koji mi se sviđaju. Eto kako sam završila u novinarstvu.
Što se tiče novinarskih uzora, ističe kako nema nekoga konkretnog kome se divi koliko joj se sviđaju određene karakteristike nekih novinara.
– Sviđa mi se neka kombinacija smjelosti Aleksandra Stankovića i smirenosti Ane Brnadić Buljat.
Svoj prvi teren pamti po tome što nikoga nije poznavala pa se osjećala kao stranac. Srećom, sramežljivost nije dugo potrajala.
– Moj prvi teren bio je konferencija za medije u Turističkoj zajednici. Došla sam tamo i nisam nikoga znala i nitko nije znao tko sam ja. Svi su novinari bili nekako grupirani, a ja sam bila autsajder i onda je trebalo probijati led budući da sam bila sramežljiva. Nisam htjela prići prva, ali srećom kolege su bili dobri, pa su oni meni prvi prišli i tako smo brzo upoznala mnoge novinare, ali i prijatelje za života.
Demarin Hasanović naglašava kako se novinarstvo jako promijenilo od onoga kakvo je bilo kad je ona tek počinjala.
– Promijenilo se dosta, iako je bilo prije samo pet godina, tada je težište bilo na kvaliteti. Što je značilo napisati nešto što će biti jako dobro, ali što će se jako dobro čitati i u čemu bi ljudi mogli izvući neku pouku. Dosta se vagalo što će se napisati. Nismo htjeli objavljivati nešto što nije tri puta provjereno. Morali smo biti sigurni da je to pouzdana informacija. Mislim da se danas previše iskorištavaju neslužbene informacije samo zato da se izađe prvi i onda se napiše ‘neslužbeno saznajemo’, a zapravo uopće se ne zna je li to istina ili je obična glasina – govori.
Kao osoba koja voli politiku i prati sva politička zbivanja, Demarin Hasanović ističe kako je situacija i tu drukčija.
– Mislim kako je sad dosta drugačije nego što je bilo unazad nekoliko godina, nekako je mirnije. Kad imaš osiguranu većinu odluke se donose glatko, oporba nije previše glasna. Nama koji volimo politiku sada je prilično dosadno, pa nas više privlači ona nacionalna. Tamo se malo više svađaju i postoji malo veći otpor oporbe.
Što se tiče pozitivnih i negativnih strana u novinarstvu, novinarka Dubrovačke televizije govori da toga ima u svakom poslu.
– Pozitivna je što se svaki dan nauči nešto novo i upoznaju se nevjerojatni ljudi, različiti. Negativna strana je što sad mediji previše ovise o sponzorima pa dolazi do upitnih, to jest, dvojbenih situacija.
Da nije novinarka bila bi geoinformatičarka jer bi naslijedila svog oca.
– Nitko se u mojoj obitelji nije bavio novinarstvom. Ja sam pošla drugim putem kao i moja sestra, ali da nisam logičan slijed bi bio naslijediti zanimanje mog oca, koje je ujedno zanimanje kojim se ne bavi mnogo ljudi, pogotovo ne žena – kaže.
Danijela Demarin nedavno je svom prezimenu dodala i ono muževo Hasanović. Kaže kako joj je u braku puno lakše raditi, pogotovo jer ona i muž rade slična zanimanja.
– Puno je lakše nego što ljudi misle. Mnogi misle kako uz ovako dinamičan posao nema vremena za druge stvari, međutim u mom slučaju to nije istina. Bitno je samo znati iskombinirati sve i imati osobu do sebe koja te razumije. Svi poslovi zahtijevaju neku žrtvu. Ne mislim kako netko tko je sa mnom podnosi neku žrtvu zato što imam manje vremena ili slično. Mislim da sve ima svoje razloge. Primjerice, moj muž radi u turizmu gdje nema ‘ni svetka ni petka’, pa se otprilike upotpunjavamo.
Mnogo mladih ljudi počinje se baviti novinarstvom. Na upit što im nedostaje i što bi im preporučila, Demarin Hasanović ističe kako treba znati izdržati kao i na bilo kojem drugom poslu, jer svaki početak je težak.
– Fali im malo volje i želje za ovim poslom. Ne svima, ali imam dojam da mladi odabiru ovaj studij jer nema matematike, nema nekih težih predmeta na fakultetu. Onda se jednostavno ostanu baviti time i vrlo brzo odustanu kad shvate da je u marketingu puno bolja plaća. Mislim da se ovim poslom trebaju baviti samo ljudi koji imaju tu žicu i koji su jako znatiželjni. Moraju znati pisati i razmišljati analitički. Poručila bih im da ostanu uporni. Iako je teško na početku i na terenima si non stop, kasnije postane dosta bolje i lakše, ako voliš taj posao onda ćeš i svladati sve poteškoće – zaključuje novinarka i voditeljica Dubrovačke televizije, Danijela Demarin Hasanović.
