Sunčan gotovo ljetni dan, iako smo već ‘zagazili’ u jesen, odlučili smo iskoristiti i svratiti do place na Gundulićevoj poljani ili kako je Dubrovčani zovu Zelena placa, i vidjeti što se sve nudi na štandovima. 

Bogati asortiman izloženih proizvoda privukao je mnogo turista, ali zato domaćih ljudi nema za vidjeti, osim kojeg prodavača. Od proizvoda tu su se našli lavanda i lavandini proizvodi, domaći med i ulje, suhe smokve i salame od smokava, svježe voće i povrće, svježe iscijeđeni sok od šipka, arancini, bruštulani mjenduli i još mnogo toga. Rekli bismo, za svakoga po nešto.

Gospođa Anđelina prodaje lavandu i lavandine proizvode. Kaže kako je sve s Hvara i sve je domaće. Najviše kupuju Španjolci i Talijani, nekad i Francuzi ako ih što zaintrigira.

Davor iz Velike Gorice, živi u Konavlima, pola godine je u Močićima, pola godine gore. On prodava med i svoje proizvode među kojima su bučino i maslinovo ulje. Prodaja ide, kaže on, čovjek se ne može obogatiti od ovoga, ali može se zaraditi plaća za sezonu i preživjeti zimu. Zadovoljan je ovdje.

Gospar Stijepo Karaman iz Konavala, prodaje na placi već 60 godina. Trenutno prodaje  šipak, smokve, balančane, papriku. Ljudi kupuju, ali ovdje je malo našega naroda kaže, i dodaje kako stranci uvijek traže nekakve suvenire.

Mjesto koje je prije bilo središte svih događanja, cjenkanja, vike i prodaje domaćih proizvoda kojeg su kupovali domaći ljudi sada vrvi turistima koji ni ne znaju često što su kupili. Iako se broj domaćih ljudi koji prodaju domaće proizvode smanjio, bilo je lijepo vidjeti prepunu placu, pa čak i te turiste koji su znatiželjno promatrali i degustirali izložene finese. Vremena su se ipak promijenila, dobro je da običaji još uvijek traju.