Današnji dan bit će zapisan crnim slovima u hrvatskoj povijesti, jer su srpske postrojbe prije 29 godina počinile jedno ubojstvo i jedan masakr, u kojima su stradali hrvatski policajci.
Naime, na današnji dan, 02. svibnja 1991. godine na brdu Štikovača nad Polačom, smrtno je stradao Franko Lisica, prva žrtva Domovinskog rata u zadarskom kraju.
Mladić iz Bibinja star svega 23 godine, bio je pripadnik specijalne policijske postrojbe.
Makar je imao kratak životni vijek, Franko Lisica ostavio je trag kao sasvim običan 23-godišnji mirni mladić, koji je katkad znao napisati poneki stih, baviti se sportom, znalački zaviriti u političke konotacije onoga doba…
“Josip Jović je prvi, on je naš putokaz, on je naš motiv… On je otišao na Uskrs, ali on ostaje, ostaje duboko u srcima Hrvata kao onaj koji se nije plašio i svoju krv ugraditi u temelje nove Hrvatske”, napisao je Franko Lisica 14. travnja 1991. godine, tek dva tjedna prije vlastite pogibije, kao da je slutio što će mu se dogoditi.
U izviđačkoj ophodnji s Frankom Lisicom bio je prvi hrvatski redarstvenik Miljenko Miletić iz Stankovaca koji je ovom događaju kazao:
“Cesta koja ide od Biograda prema Benkovcu razdvaja Polaču na dva dijela. Hrvati su živjeli u južnom dijelu, njih je oko 70 posto, a Srbi kojih ima oko 30 posto živjeli su u istočnom dijelu mjesta. Brdo Štikovača nalazi se baš u tom dijelu gdje su živjeli Srbi. Polaču su okruživala mjesta s pretežito srpskim pučanstvom – Jagodnja, Ceranje, Lišane Tinske…, pa smo često išli u izviđanja, i to skoro uvijek prema tom brdu Štikovači. Tog jutra s nama dvojicom bili su i Ante Ikić i Mijo Kunjarević.
Nismo ni pomišljali da su Srbi već gore i da nas čekaju. Franko je bio odličan športaš i išao je prvi. Bio je pun kondicije. Čim se kao prvi pojavio, pogodili su ga iz puške. Na mjestu je ostao mrtav. Mi smo odmah uzvratili vatru, ali za Franka je bilo kasno. Otad se više na brdo Štrkovaču nije moglo. U mjestu Polači ostali smo još trinaest dana držeći pod svojim nadzorom samo južni dio mjesta.”
Na potpuno drugom kraju Hrvatske, istog dana dogodio se i masakr, koji je također najavio da se pred nama nalazi teški rat za slobodu.
Naime, uz Franka Lisicu, ubojstvo dvanaestorice mladih policajaca prva je kolektivna žrtva na putu stvaranja slobodne i neovisne hrvatske države. Njih su istoga dana, 2. svibnja 1991. u Borovom Selu (današnjem Borovu) prilikom akcije spašavanja dvojice kolega, koji su zarobljeni noć ranije, iz zasjede ubili, a potom i masakrirali, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Toga dana u Borovu Selu ubijeni su: Stipan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968) i Mladen Čatić (1971.)., pripadnici Specijane jedinice policije Vinkovci. Ranjen je 21 hrvatski policajac.
Ova žrtva ne poznaje zaborav, postoji samo sjećanje koje nas obvezuje – poručuju iz Ministarstva unutarnjih poslova Rrepublike Hrvatske.
